Obavljao je veliki broj odgovornih funkcija u fudbalu i sportu, bio je selektor reprezentacije Republike Srpske i koordinator omladinskih selekcija FSRS, jedno vrijeme i pomoćnik ministra sporta Republike Srpske.
Prije godinu ipo iz ruku predsjednika Fudbalskog saveza Republike Srpske i sugrađanina Mile Kovačevića primio je Nagradu za životno djelo „Doktor Milan Jelić“ na manifestaciji „Dan fudbala“ koju organizuju zajedno Savez i Sportski Žurnal.
Rođen 27. februara 1939. u Donjoj Ljubiji kod Prijedora gdje mu je otac bio na službi. Na sajtu posvećenom reprezentaciji Srbije za Velimira Sombolca u biografiji piše:
„Po ugledu na starijeg brata krenuo fudbalskim putevima. Počeo u banjalučkom BSK-u, a sa 17 godina prešao u Borac zajedno sa trenerom Acom Mastalom. On je te godine preuzeo prvi tim Borca i sa sobom iz BSK-a poveo gotovo celu juniorsku ekipu. Nakon dve godine u banjalučkom Borcu (1957-59) odlazi u beogradski Partizan.
Još dok je nastupao za Borac dobio poziv za nastup u mladoj jugoslovenskoj reprezentaciji. U Nišu smo igrali sa Mađarima a bile su planirane sedmodnevne pripreme. Njegovi kvaliteti primećeni su od strane fudbalera Partizana koji su takodje bili na pripremama. Na njihovu preporuku u Niš su došli vodeći ljudi Partizana i na kraju su odlučili da ga dovedu u Partizan iako je po sopstvenom priznanju navijač crveno-belih.
Za beogradske crno-bele nastupao do 1965. godine i odigrao oko 260 utakmica. U tih pet godina Partizan je 4 puta bio prvak Jugoslavije. Tadašnju generaciju činili su između ostalih Šoškić, Galić, Jusufi...
Dobre igre u Partizanu primećene su i od strane selektora pa je odigrao i 5 mečeva za A reprezentaciju. Takođe je 10 puta oblačio dres mlade reprezentacije a 5 puta bio član B selekcije Jugoslavije. 1960 godine učestvovao na Olimpijskim igrama u Rimu kada je Jugoslavija osvojila zlatnu medalju.
Nakon Partizana prelazi u ljubljansku Olimpiju (1965-70) za koju je odigrao preko 120 utakmica. Bio je to veoma uspešan period ljubljanskih Zmajčeka. Olimpija je stvarala klub dovodeći pretežno igrače iz Srbije i Bosne. Tih godina u ekipi su igrali: Arslanagić, Kapidžić, Smajlović, Šoškić a trener je bio Branko Elzner. U Ljubljani je odslužio i vojni rok.
Nakon Olimpije jednu sezonu proveo u riječkom Orijentu. Posle toga pošto nije otišao u inostranstvo odlučio da se vrati u Banjaluku i Borac. 1973. godine počinje trenersku karijeru u Slogi iz Gornjih Podgradaca. U Slogi se zadržao jednu godinu a onda ponovo došao u Borac i bio pomoćnik šefu stručnog štaba Borisu Maroviću.
1976. godine otišao u Kozaru iz Bosanske Gradiške gde je samostalno tri godine vodio ovu ekipu u Republičkoj ligi Bosne i Hercegovine.“
Živio je i radio u Gradišci. Komemoracija povodom smrti Velimira Velje Sombolca biće održana u Gradišci u utorak, 24. maja, a sahrana u 14 časova na Gradskom groblju Brestovčina.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.