Po specijalnom programu pod nazivom „Igrom do obuke” kojim koordinira iskusni trener Milan Đuričić, rade najperspektivniji igrači Srbije.
Na ovaj način vrši se predselektivni proces u čijem radu učestvuje 25 članova instruktorske službe Fudbalskog saveza Srbije, a ujedno talentovani dečaci se spremaju za sve ono što ih čeka u takmičarskim selekcijama mlađih reprezentativnih kategorija.
Praksa koja je ustanovljena 2013. godine, da bivši i sadašnji reprezentativci posećuju Školu fudbala FS Srbije, nastavljena je i ovog leta. Posle Mateje Kežmana, Baneta Ivanovića i Milana Jovanovića, sa dečacima koji predstavljaju budućnost srpskog fudbala družio se Miloš Krasić.
Nekadašnji prvotimac Vojvodine, moskovskog CSKA, Juventusa, Fenerbahčea, koji je prošle sezone igrao u dresu poljske Lehije, u Sportskom centru FSS dočekan je ovacijama oduševljenih mališana.
Takođe, svoje oduševljenje nije krio ni bivši reprezentativac i učesnik SP u Južnoj Africi.
Nakon što su bili u prilici da se podsete nekih golova Krasića iz njegove bogate karijere, budući fudbalski asovi Srbije imali su prilike da mu postavljaju pitanja.
Tako su u opuštenoj atmosferi mogli da saznaju da je po Krasićevom mišljenju najbolji fudbaler sa kojim je ikada igrao Alesandro Del Pjero, da se u Juventusu najviše družio sa Hasanom Salihamidžićem, da mu je u karijeri bilo najlepše u Moskvi igrajući za CSKA, a da je bio najponosniji kada je 2009. bio izabran za najboljeg fudbalera Srbije. Krasić im je otkrio i za koga je maštao da će igrati u njihovim godinama:
– Navijao sam za Partizan, idol mi je bio Peđa Mijatović i mislio sam da ću jednog dana igrati za beogradske crno-bele. Međutim, sa 13 godina sam došao u Vojvodinu i jako sam je zavoleo. To je klub koji mi je mnogo dao. Napravili su od nas dobre fudbalere i dobre ljude – rekao je Krasić.
Miloš Krasić stigao je Staru Pazovu u društvu svog kuma i dugogodišnjeg saigrača iz reprezentacije, Milana Laneta Jovanovića. Kad se već povela priča o novosadskom prvoligašu, Krasić je želeo posebno da naglasi:
– Verovatno najvažniji trenutak u mojoj karijeri desio se u momentu kad sam stigao u Vojvodinu i što sam tog prvog dana naišao na Laneta Jovanovića. Od tog trenutka se nismo razdvajali. Imao sam tu sreću da ga sretnem i on me je zavoleo kao mlađeg brata. Učio me je bukvalno svemu, na terenu i van njega. I neizmerno mu hvala na tome. Voleo bih da svako od vas na početku karijere sretne svog Laneta Jovanovića. Ako budete imali tu sreću sigurno će vam biti mnogo lakše da imate uspešnu karijeru.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.