Specijalno za Žurnal iz Londona: Vojin Veličković
Sjaj zlata ima magičnu moć. Za neke u polugama, za neke na peharima, za neke na medaljama. Novak Đoković nikada nije pripadao prvoj kategoriji, drugu je odavno kompletirao, a treću upravo planira.
Vimbldonsko je vreme, ali ne kao uvek. Najvažniji teniski turnir se tek zahuktava, ali misli mnogih nisu skoncentrisane samo na londonsku travu. Činjenica da svega dve nedelje posle finala najvažnijeg teniskog skupa, počinje još važniji sportski – Olimpijske igre u Rio de Žaneiru – donekle menja stvar.
Neki teniseri neće ni da putuju u Brazil, drugi će otići da ostvare Kubertenovu poslovicu – važno je učestvovati – ali najbolji srpski sportista svih vremena ima svoj motiv.
Zlato je njegov cilj. Za razliku od Londona, Nole na ceremoniji otvaranja Igara u Riju neće nositi srpsku zastavu, jer smatra da je jednom dovoljno i da sada treba drugom dati tu čast. Ali to ne menja mnogo stvar. Đoković je nosi svakog dana svih 365 dana u godini. I u srcu i na terenu.
U intervjuu za Sportski žurnal objasnio je koliko želi da postigne jedan od retkih sportskih uspeha koji nije ostvario – da postane olimpijski šampion.
Olimpijske igre su jedino veliko takmičenje koje još niste osvojili. Da li je kucnuo i taj čas i koliko zlatna medalja znači za vas?
– Nisam osvojio, ali jesam bronzanu medalju, što je rezultat na koji sam izuzetno ponosan. To odličje iz Pekinga je jedno od najvrednijih i najznačajnijih medalja koje imam. Ipak, ne krijem da mi je cilj da u Riju budem još bolji. Daću sve od sebe da uzmem zlato, to je sigurno. Ali, u Brazil stižu i ostali teniseri sa istim ciljem, mnogo toga mora da se poklopi da bih i došao do svog cilja. Neće biti nimalo lako, biće to sve osim šetnje do prvog mesta i zlata. Radujem se tom izazovu!
Od koga od naših sportista očekujete zlato u Riju?
– Zaista mislim da možemo da osvojimo više medalja nego u Londonu, kada je Milica Mandić uzela zlato, Ivana Maksimović srebro, a Andrija Zlatić i vaterpolisti bronzu. Imamo toliko talentovanih sportista koji mogu u bilo kom trenutku da bljesnu, da li su to strelci, plivači, košarkašice, odbojkašice, atletičari, veslači i kajakaši, ili neko drugi manje je važno. Bilo bi lepo i da teniseri donesu jedno odličje, zar ne? Potrudićemo se da tako i bude. Svi ćemo u Brazilu biti kao jedan, kao tim, kao Srbija.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.