Reklo bi se – cilj je ispunjen. Međutim, Srbin Milan Ristić je rezultatski bio na potrebnoj poziciji, ali plasmanski ne.
Do apsurdne situacije dovodi pravilo da u završnicu idu dvojica prvih iz svake od tri polufinalne grupe i dvojica na osnovu rezultata. Srbin je bio četvrti u svojoj (prvoj) osmorki.
Da je isto (13,45) trčao u trećoj grupi bio bi drugi i plasirao se direktno u finale. To se dogodilo Židielu Kontrerasu (Španija), koji je s 13,47 bio drugi, dakle sporiji od Milana, deveti rezultatski ukupno, ali je kao osmi po plasmanu ušao u finale.
– Ovih 13,45 je na ivici žileta da se s tim prođe – komentarisao je Milan posle trke.
Kad je saznao da nije ušao u borbu za medalje, prokomentarisao je:
– Do treće prepone bio sam odličan. Onda sam propao u kolenima. Zbog toga su mi odmakli. Mnogo sam jurio da bi ih stigao, napravio sam neke greške u toj fazi. Šteta, jer bih u finalu bio mnogo brži, verovatno i od nacionalnog rekorda koji držim s 13,39. Bio sam mu blizu sada, ali mi uvek druga trka više prija.
Jedan drugi Milan se našao u finalu na osnovu rezultata (13,40). Reč je o Trajkoviću, rođenom 1992. Od sedme godine živi na Kipru s majkom i dve sestre. Po kiši je u kvalifikacijama trčao 13,39, rekord svoje države.
Još jedan Srbin se našao u polufinalu – Vladimir Vukičević. Sin i učenik nekadašnjeg našeg reprezentativca Petra Vukičevića, srušio je rekord Norveške s 13,54, ali nije prošao u borbu za medalje.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.