Četiri minuta kasnije, na isto mesto je izašao i njihov trener. Svi u dvorani su ustali. Aplauz je potrajao, Aleksandar Džikić navijačima je odgovorio visoko podignutom pesnicom.
Zagrevanje traje... I to ne za neki prvenstveni duel. Nije to bila nikakva borba za bodove, trofeje... To je bila jedna „obična“ trening utakmica. Ali, bila je sve samo ne obična.
Kako su brojevi na semaforu padali i kako se bližio trenutak kada će sudija podbaciti loptu na sredini terena, sve je bilo manje praznih stolica.

I to nas nije iznenadilo. Nije iznenadilo nikoga. To je ta čuvena crno-bela veza. Ona je posebno jaka između košarkaša velikana iz Humske i njegovih navijača. Kako vremena postaju teža, ona postaje samo jača.
Jedino su se iznendili momci iz Antverpena. Kad su zakazivali prijateljski duel sa Partizanom, ovo sigurno nisu očekivali. Verujemo da su se tome nadali. Da zaigraju protiv čuvenog kluba, u čuvenoj dvorani, pred tom čuvenom publikom.

U jednom trenutku sa razglasa se začulo „Samo za njega znam“. Lako i brzo se proširilo po celoj dvorani. Verovatno nije postojao niko u dvorani ko se nije nadovezao na stihove te pesme.
A, posebno je zagrmelo na „Dobro pamtim sve“. Jer svi ti ljudi pamte koliko im je radosti Partizan godinama donosio, žele da to ponovo čini. Oni će da odrade svoje da bi do toga i došlo.

Ali, opet sve to nije bilo ništa na spram onoga što se desilo kada je oficijelni spiker – da bio je i oficijelni spiker – najavio:
– Broj 12, kapiten Partizana, Novica Veličković!

Svoju „dozu“ ovacija dobili su svi crno-beli redom. Red je došao i na himnu. Ustali su svi. Neki su imali i šalove. Zapevali iz sveg glasa.
Jer, ti ljudi koji su napunili dvoranu „Ranko Žeravica“ u prijatljskoj utakmici, stvarno vole crno-bele. I to ponosno kažu svima.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.