– I pre utakmice znalo se šta je Cedevita, a šta je Partizan, ako neko ne vidi kolika je razlika ja ne mogu da mu otvorim oči. To nema nikakve veze sa tim koliko puta oni daju koš i faul. Koliko puta ove sezone isti igrači prave faulove kao da su devojčice, a hoće da ih se tretiraju kao da su dečaci? Preko koga su išli ovi zadnji poeni? Uglavnom, kad igraš protiv ovakvih timova, moraš da igraš muški, od nula do 40, a ne u drugoj četvrtini, ne u prvoj četvrtini, nego 40 minuta uzmeš i cepaš, majstore, pa vidiš da li može – rekao je Džikić, a potom je povišenim tonom nastavio:
– Nisam ja ljut što su promašili otvorene šuteve, ljut sam kad preskočiš otvoren šut. Ljut sam kad ne zagradiš, ljut sam kad daš koš i onda primiš u kontranapadu koš. I onda kao vauuuuu, šta se desilo. Štza se desilo? Nisi uradio domaći zadatak, eto šta se desilo! Igraš protiv snažnije ekipe, kvalitetnije, na svakoj poziciji. U plusu su, oni vrate, plus, okej. Njihov trener... Mislim dogodilo se to što se dogodilo, ljudi pormenili kriterijum. Šta tu nije jasno? Šta, ni to se nije desilo, jel`? Desilo se, mi se nismo prilagodili, kraj priče. Oni su se bolje prilagodili nego mi. Imaju prodornije igrače, ovi su ljudi odlučili da sve to tretiraju kako su tretirali i završilo se kako se završilo. Ali, to i dalje nema veze sa tim. Kad praviš faul, ne može da bude koš i faul. Kad je zagrađivanje onda je zagrađivanje majstore. Kad igraš „jedan na jedan“ odbranu, onda je to „jedan na jedan“ odbrana. Ajde...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.