Početna / Košarka / Zvezda

Marko Simonović: Uživam, mada ne stižem da se oženim

"Volim da počnem utakmicu na klupi kako bih video u kom pravcu ide igra i kakva nam je energija potrebna. I kad uđem u igru tačno znam šta je najbolje za moj tim. Volim da promenim ritam igre protivnika"
ФОТО: Н. Неговановић

Šta radite i kako ste, upitali smo Marka Simonovića, reprezentativca Srbije, između dve utakmice ABA i Evrolige.

- Igram se sa kćerkicom Tarom, uz nju mi je sve lakše.

Nismo znali ni da ste se oženili.

- Pa i nisam, ne stižem od obaveza. To mora da bude velika svadba, tako sam planirao, tako sam vaspitan.

Ni status standardnog reprezentativca nije mu obezbedio mesto standardnog startera kada se drugi put vratio u Crvenu zvezdu, kod omiljenog trenera Dejana Radonjića.

- Meni to prija...

Nemoguće – prekidamo ga, ali Simonović se ne zbunjuje:

- Volim da počnem utakmicu na klupi kako bih video u kom pravcu ide igra i kakva nam je energija potrebna. I kad uđem u igru tačno znam šta je najbolje za moj tim. Volim da promenim ritam igre protivnika.

Ovo je vreme Simonovića, možda su mu ovo i najbolje igre u karijeri.

- Ne znam, ne razmišljam o tome – veli Simonović. – Nema se u ovom ritmu igranja utakmica vremena ni za šta drugo, osim da se usredsrediš na naredni meč. Svaki je priča za sebe, treba se koncentrisati, uvek pružiti maksimum. Ali, ja uživam u ovim trenucima, iako čovek u njima ne sme da se opusti. Jer svi protivnici su opasni, o Evroligi ne moram ni da pričam, ali ni klubovi ABA lige nisu naivni. Svi žele da pobede Zvezdu, tako se dokazuju, eto i Karpoš je nedavno kad je gostovao u Beogradu pokazao zube.

Simonovića ugovor sa crveno-belima veže do kraja sezone, hoće li ovog puta ostati u Zvezdi duže od dve godine?

- Lepo mi je i ne razmišljam šta će biti kad se sezona završi.

KOŠARKAŠ ZBOG VRAĆANjA OSMEHA

Marko Simonović je rođen 30. maja 1986. u Prištini. Dok je živeo u ovom gradu nije se bavio košarkom.

- Igrao sam fudbal – ništa ozbiljno. Kad smo 1999. napustili Prištinu i doselili se u Beograd, kod bake, otišao sam na igralište SD Radnički na Crvenom krstu i počeo da treniram košarku.

Zbog visine? – prekinuli smo ga.

- Ne, već da bih po dolasku sa Kosova vratio osmeh na lice.

Čega se sećate?

- Sve se desilo preko noći, zaboravio sam ružne stvari, pamtim samo lepe.

Da li ste posle toga bili u rodnom kraju?

- Ne, nikada. Simonovića tamo više nema.

Familija Marka Simonovića je poreklom sa Žabljaka.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Зуфер Авдија
Браво Симоне, само напред, поносни смо на тебе и на нашу Звезду!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.