Vladislav Krsmanović novi je predsednik Skupštine Rukometnog saveza Srbije, odlučeno na sastanku ovog tela.
Na predlog Kolubarskog okruga delegati Skupštine su izabrali Krsmanovića za prvog čoveka najvišeg tela RS Srbije, a on je po imenovanju istakao:
– Želim da se svima zahvalim na izboru, jer sa ovim dolazi i do punog legitimiteta. Učiniću sve da se u ovom telu čuje glas svih koji predstavljaju rukomet u Srbiji.
Među prisutnim delegatima ponovo nije bilo predstavnika Vojvodine, iako je predsednik RS Srbije, Božidar Đurković na sve načine pokušavao da ih vrati.
- Obavio sam razgovore sa njima, želeo da napravim jedinstvo i vratim ih u rad Saveza. Međutim, dobio sam informaciju od predsednika Borislava Perovića da Vojvođani neće doći na Skupštinu, možda nekad u budućnosti, ali sad ne žele da uzmu učešće u upravljanju Savezom.
Đurković je potom istakao da se u poslednjih nekoliko nedelja suočava sa ogromnim problemima.
– Biću iskren, nije lako voditi Savez sa ovako tankom većinom. U narednom periodu nas očekuje predlog promene Statuta usaglašenog sa Zakonom o sportu na kome se radi, kao i Evropsko prvensto za žene u Švedskoj. Od januara ćemo morati da okrenemo novi list, ostavio sam šest mesta u Upravnom odboru i moraću da ih popunim do kraja godine kako bi krenuli da radimo u punom kapacitetu.
Ne tražeći alibi, niti opravdanja, Božidar Đurković je iskreno rekao:
– Neću da kukam, ali moram da priznam da se nisam nadao ovolikoj mržnji i saplitanju u ovih četrdeset dana. Mislim da niko nikada nije imao ovakvu opstrukciju kad je stigao na mesto predsednika Saveza. U svakom slučaju ja neću odustati, pokušaću sve da ispravim i ispunim program. Ja nisam nikakav diktator, zanimaju me tuđa mišljenja i tako će ostati. Nemam ništa protiv ljudi iz Vojvodine, naprotiv, tamo imam dosta prijatelja. Ima i onih koji su zaplašeni, ali sam ja svima pružio ruku i želeo da se ujedinimo.
Đurković je potom izneo plan i program u narednom periodu.
– Krećem u obilazak okruga posle Evropskog prvenstva. Obećao sam da ću pričati sa ljudima u lokalnim okrugovima, želim da čujem njihove probleme, popričam sa gradonačelnicima i čelnicima gradova. Čuo sam da i ostali Savezi imaju takve planove. MOramo da budemo jedinstveni, da sve probleme iznosimo otvoreno, jer će u protivnom naš rukomet da se ugasi. Esencija rukometa su klubovi, razgovarao sam sa mnogim i znam da su u jednom slučaju samo dva od devet platila kotizaciju koja iznosi 15.000 dinara. To su problemi koje je neko gurao pod tepih, a koji opterećuju rad Saveza. Naš posao nije da brinemo samo o reprezentaciji, već nam je namera da ukupno dignemo rukomet na jedan viši nivo – zaključio je Đurković.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.