Utakmica tek što je ušla u 23. minut. Igokea je bila u napadu, a onda je udarila u odbrambeni bedem Partizana.
Frenk Robinson je iščačkao loptu iz ruku Strahinje Mićovića i odmah krenuo u kontru.
Kad je već bio skoro kod koša, Vilijam Hečer mu je bacio pas, a Robinson sjajno zakucao i – jedan od najboljih poteza utakmice burno proslavio sa navijačima.
Jeste diglo publiku, jeste diglo i Partizan, ali još važnije – podiglo je Robinsona. On je imao i poseban razlog da se posle toga bolje oseća.
– Ne samo da je to moje prvo zakucavanje u sezoni, već prvo od operacije kolena – pričao je Robinson glasom koji je odavao čoveka koji je izborio najveću pobedu. Onu sa samim sobom. Nastavio je priču:
– Ljudi ne shvataju, ali ja sam zakucao tako što sam se odrazio nogom koju sam operisao. Ni ja nisam razmišljao o tome u tom trenutku, ali mi je neko poslao snimak. Posle ovoga, stvarno se osećam kao da sam skinuo veliki teret sa leđa. Sada znam da sam u stanju to da uradim, da pogledam ka publici, vrištim... To je ono što ja zaista jesam. Opet mnogo emocija uključujem u utakmicu, što mi pomaže da igram dobro i da tim pobeđuje.
Priči je prethodio duboki uzdah. Onaj koji bez ijedne reči opisuje olakšanje. A, onda je i veoma slikovito objasnio kako se oseća.
– Kao kad zver pustite iz kaveza! Osećaj je dobar. Mnogo je vremena prošlo od kada sam se poslednji put ovako osećao.
Pričao je i o proslavi tog zakucavanja.
– Bio sam i veoma emotivan tokom utakmice. Mislim da je to timu nedostajalo sve ovo vreme, takav način igre, kada svi podržavaju jedini druge. To kao da je upalilo iskru u nama na utakmici protiv Igokee.
Potom je prepričao ono što se dešavalo posle te njegove minijature za Oskara.
– Hečer je pogađao trojke u serijama, potom Birčević nastavio... Bili smo u dobrom raspoloženju koji nam je pomogao da odemo na veliku razliku, što nam je omogućilo i da se malo odmorimo do naredne utakmice.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.