Marija Pavlović, jednako je uspešna i u vožnji bicikla, ali i u sportskoj gimnastici. Prvu ljubav, onu na dva točka, nasledila je od oca Radomira Pavlovića, selektora tima Srbije u klasi drumaša.
Ipak, za sada uspešno odgovara zadacima na oba fronta, a i odlična je učenica OŠ “Banović Strahinja”. Vozi za Biciklistički klub Policajac, a takmiči se i za Gimnastički klub Beograd.
– Mnogo više volim planinski od drumskog biciklizma, iako bi tata voleo da je drugačije. Ipak, ne dam se još uvek. Imam sreću da mogu da bavim i jednim i drugim sportom, ne preklapaju mi se – kaže Marija na početku razgovora.
Prepodne je rezervisano za bicikl, večernji časovi za parter?
– Volim jednako i biciklizam i sportsku gimnastiku. Dopunjuju se a ne ugrožavaju jedno drugo vremenski. Posle treninga na drumu, odmorim se, uradim sve šta treba za školu, uveče pakujem stvari za trening i odlazim na gimnastiku. Prvi sport mi daje kondiciju, gimnastika snagu i okretnost.
Šta kaže tata, da li je strog?
– Ne, baš mi pruža podršku, mada znam da navija da se opredelim za drumski biciklizam. A ja više volim planinski. Volim adrenalin, volim izazov koji mi pruža vožnja na brdima, strmim delovima. Ovako kada vozite na drumu, toliko je monotono, idete u koloni i ništa se ne dešava – iskrena je Marija koja je u 2016. godini osvojila devet zlatnih medalja i podijuma, četiri srebrne i tri bronzana odličja u biciklizmu.
A deo kada obučeš triko i izađeš na scenu kao mala gimnastičarka?
– Hm, i to je osećaj koji mi prija. Radujem se svakom treningu, svakom takmičenju. Posebno sam ponosna na moje drugarice iz škole sa kojima sam osvojila zlatnu ekipnu medalju na Školskim olimpijskim igrama u Vranju. Vežbale smo, trudile se i zasluženo smo bile prve. Baš sam se radovala – iskrena je Pavlovićeva koja je ponosna i na svoje drugarice i na uspeh OŠ “Banović Strahinja”.
A ta zlatna medalja samo je nastavila bisernu nisku na kojoj stoje pet zlatnih, tri srebrna i jedno bronzano odličje i pregršt pehara u gimnastici…
Marija je rođena 30. jula 2006. godine baš na Ognjenu Mariju. I ima poseban dar, ali nikad ne želi da se izdvaja od svojih vršnjaka.
Kaže da nije posebna, jer svesna je da ima još toliko uspešne i talentovane dece njenog uzrasta. I pravi je drugar Marija:
– Volim taj timski duh iako sam izabrala individualne sportove. Volim da bodrim svoje kolege, da navijam. To me posebno ispunjava!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.