U trenutku kada je Juta zaostaje samo pola pobede za četvrtoplasiranim Klipersima, red je podsetiti na čoveka koji je veoma značajan za predstave Džezera i za činjenicu da se radi o jednoj od najstabilnijih ekipa lige. Ukoliko mislite da smo subjektivni što ovako ocenjujemo važnost Igora Kokoškova, prvog asistenta trenera Kvina Snajdera, prenećemo za vas deo priče o 45-godišnjem Beograđaninu koju je objavio „Solt Lejk Tribjun“.
Lajtmotiv rubrike pronađen je u poznatoj činjenici da je Igor, tada kao talentovani košarkaš, preživeo težak saobraćajni udes.
- Bio sam tinejdžer i to mi je promenilo život – seća se Kokoškov. - Od tog trenutka sam znao da više nikada neću igrati košarku. Ali, uvek sam bio zaljubljen u igru, tako da sam rekao sebi da ću ostati u njoj. Nikada nisam sumnjao u to.
„Taj sudar je učinio da stoji čvrsto na zemlji svakog dana, a sada je na korak od mesta prvog trenera u NBA i selektor je reprezentacije Slovenije“, piše Solt Lejk Tribjun i dodaje: „Ali, čak i njegovi prijatelji kažu da bi voleli da vide gde bi ga igračka karijera odvela.“
- Bio bi sjajan igrač – odgovara Vlade Divac, generalni menadžer Sakramenta i jedan od simbola srpske košarke u NBA. – Bio je izvanredan pre povrede. Drago mi je što je u NBA. On je veoma inteligentan trener koji poseduje veliko košarkaško znanje. Bliski smo prijatelji i Igor je izuzetno važan za srpsku košarku. Mnogo sam ponosan na njega.
Snajder, trener Jute, stvorio je ime kao plejmejker Djuka, da bi po završetku studija seo uz Majka Kšiševskog na klupu Plavih đavola. Posao glavnog trenera prvi put je obavljao na univerzitetu Misuri, gde mu je asistent bio Kokoškov koga je upoznao nekoliko godina ranije.
- Bili smo srodne duše. Igor je ostao jednu nedelju, pa onda još jednu... Kada sam dobio posao u Misuriju, želeo sam da bude uz mene. Bila je to laka odluka.
Kokoškov je tako postao prvi Evropljanin na klupi jedne NKAA ekipe. Ali, samo godinu dana, jer se Srbin preselio na veliku scenu – u Kliperse.
- Ostavio me je – kroz smeh je dodao Snajder.
Selidba u Los Anđeles je našeg stručnjaka učinilo i prvim ne-američkim asistentom u NBA. Pre nego što će se 2015. godine ponovo susresti sa Snajderom, Beograđanin će raditi u Detroitu, Finiksu, Klivlendu i Orlandu.
- U ligi sam već 17 godina, ostario sam – dodaje Kokoškov. – Sve te godine su me naučile da budem ono što jesam. Radio sam sa velikim trenerima u NBA i u Evropi. Trudio sam se da od svakoga uzmem nešto i stvorim svoju filozofiju igre.
Kako piše autor teksta, „Kokoškov ima reputaciju jednog od najraznovrsnijih asistenata u NBA, kao i jednog od iskusnijih, a Snajder ga naziva jednim od najcenjenijih ofanzivnih mozgova lige.“
Što se tiče rada sa igračima ističe se da je „pre gotovo deset godina, dok je bio deo Finiksa, bio ključni čovek u radu sa Stivom Nešom, a sada blisko sarađuje sa Džordžom Hilom.“
- Drugačije je raditi sa njim – priča Hil. – Stvari koje me tera da radim su fenomenalne i razlikuju se od onoga na šta sam navikao. To su detalji za koje nisam znao da mogu da mi pomognu, popravio sam šut i dribling. Uvek želiš da radiš sa nekim ko je iskusan, a on je meni mnogo značio.
Osim iskusnog plejmejkera, još jedan as Jute ne krije značaj Kokoškova u radu sa Džezerima. Boris Dijao je letos stigao u Solt Lejk Siti, a sa Igorom je radio i u Finiksu.
- Ima iskustvo i znanje, što nam mnogo znači. Sjajno je videti koliko je napredovao od Finiksa kada nije imao toliko bitnu ulogu. Sada je uključen u sve što radimo i jasno se vidi koliko je dobar trener postao – istakao je prekaljeni Francuz.
Juta u ovom trenutku ima 30 pobeda, samo deset manje nego na kraju prošle sezone koju su naslednici Melouna i Stoktona završili na devetom mestu Zapada. Nema sumnje da bi Džezeri bili još bolji da nisu imali za njih uobičajene probleme sa povredama. Ali, mozaik je sklopljen, baš kao što je Kokoškov za Žurnal najavio pre početka sezone. Dobro je znao šta njegov tim može, zato što je on jedan od idejnih tvoraca novih uspeha u državi mormona.
„Solt Lejk Tribjun“ se dotakao i ratnih godina 90-ih koje je Kokoškov proveo u Beogradu.
- Bilo je tužno, jer je Jugoslavija bila jedna od najboljih zemalja sveta u kojoj su živele različite nacije i religije. Iz više perspektiva, najviše načina života, podsećala je na SAD. Nisu uvek postojale podele. Bila je lepa zemlja za život i odrastanje. To samo pokazuje koliko je lako ubaciti mržnju među ljude.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.