Za Čaka Norisa, ja sam Veselin Vujović. Postoji fizička sličnost s tim što sam ja lepši, naravno. I, ta fama o njemu je velika. Kao i o meni...
Fama je stvarno velika. Od onog ludog preokreta protiv Hrvatske, pre neki dan, u borbi za bronzu na Svetskom prvenstvu u Francuskoj, Veselin Vujović je u žiži u celom regionu. Ponovo želimo da znamo sve o njemu, da se podsetimo ne samo velikih pobeda u karijeri, već i nekih njegovih antologijskih izjava. Baš kao što se toliko citira ovih dana i onaj čuveni tajm aut pre preokreta:
- Igrajte kao da vam je poslednjih deset minuta u životu.
Usledila je i njemu svojstvena šala na dočeku u Ljubljani:
- Kažu, vodi ih Crnogorac, pa igraju samo poslednjih deset minuta.
A, Vuja, da li je Srbin, Crnogorac, Makedonac, Hrvat ili Slovenac?
Verovatno bi najradije rekao Jugosloven. Ne krije da je jugonostalgičar, da je to sećanje na dane mladosti i sportske moći. U rukometu šabačke Metaloplastike i jedne generacije one velike zemlje.
Ne, ne beži on od cetinjskih korena, šabačke slave, skopskih i zagrebačkih podviga... A, kako li mu je tek drag trenerski prvenac sa Slovencima...
Sve ovo može da bude skica za portret rukometnog bradonje, hvaljenog, slavljenog, osporavanog... Sve tako rečito govori umesto njega o toj burnoj, katkad i nekontrolisanoj prirodi koju je izgleda s godinama, najzad, naučio da kroti.
Donela mu je ona i prilično nevolja. Setite se samo one opšte tuče na finalu Kupa Kupova 2002. Slika koja se još može naći po arhivama, Vuja na klupi Siudad Reala protiv Flensburga, razderane košulje, bez jednog rukava i ljut kao ris. To gubljenje kontrole mu je donelo dvogodišnju zabranu ulaska u bilo koju rukometnu dvoranu u Evropi, pa je kasnije malo ublažena.
Slično nešto doživeo je i u makedonskom derbiju, kao trener Vardara protiv Metalurga (u junu 2013), kada je posle crvenog kartona vitlao sudije po dvorani Kale, a prošao je sa jednogodišnjom kaznom zabrane rada u Makedoniji.
- Glupo je svima se sviđati - kazao bi Vuja.
Jeste. I dosadno biti konvencionalan. Što Vuja nikad nije bio. Novinarima je naročito drag sagovornik, jer uvek sve pršti od zanimljivih izjava, baš kao što i igračima zna da kaže, kad hoće da im stavi do znanja da ne mogu da ga isfoliraju:
- Rođen sam pet minuta pre lisice.
Voleli su ga, kako on rado kaže o danima igračke slave, od Vardara do Triglava. Zbog njega je cela Zorka plakala kada mu je pukla Ahilova tetiva. Igračka bajka počinje od momenta kada je 18-godišnji momak (1980), istovremeno i košarkaš koga je čak i sarajevska Bosna zvala da dođe da igra, iz Cetinja stigao u Šabac. U Mali Pariz, gde je tek u povoju bila priča o moćnoj Metaloplastici.
Kao igrač je osvojio sve što se moglo – dva puta prvak Evrope sa Metaloplastikom (1985. i 1986) i sa Barselonom pride (1991), koja ga je platila, za to vreme basnoslovnih (650.000 dolara). Na nju je ostao slab do dana današnjeg. Želi da je pobedi kad god igraju, ali mu je i najveća trenerska čežnja.
A, uvek je Vuja voleo da pobeđuje. Nije ga to prošlo ni sada u 56. godini. Njegovi drugari kažu da su se i njihove igre u dokolici znale toliko zakuvati da je sve prštalo i bilo na ivici tuče. Takvu harizmu nosi Vuja i prenosi, nekada na saigrače, sada na igrače.
Imenjak i takođe igračina iz redova tih šabačkih Vanzemaljaca, Veselin Vuković, u nemalo situacija je, opisujući ga, znao da kaže jednostavno - zver.
Slovio je za najkompletnijeg igrača svog vremena, izvanrednog napadača, jednako dobrog u odbrani, šmekera koji sve vidi i predvidi. Rukometnog Maradonu, kako su to videli Španci. Osim Barse, nosio je još samo dres Granoljersa gde je stao Vuja igrač.
Ali, ne zadugo rodio se Vuja trener.
On, Vuja, najbolji igrač planete (prvi zvanično biran od IHF 1988), olimpijski šampion iz Los Anđelesa (1984) i bronzani iz Seula (1988), svetski prvak iz Švajcarske (1986), bronzani sa EP iz Španije (1996), počeo je ispočetka. Jeste se bacio na ono što najbolje zna, rukomet, ali valjalo je savladati sve zamke u koje se neminovno upada. Valjalo je da zaboravi Vuju igrača, shvati da drugi ne vide igru njegovim očima, da trenira da bude trener.
Ali, i tu se držao devize „Bolje umreti na nogama, nego živeti na kolenima”. Do koske, poslednje kapi znoja, ali i genijalnim osećajem kad šta radi, stalno govoreći da je ekipa ogledalo trenera. Ceo „proizvodni proces” mora da ima pod kontrolom, a od igrača traži sve (ja Vujović trener, Vujovića igrača ne bih trpeo dva treninga).
Dovoljno harizmatičan da one što tek stasavaju tako opčini i zanese rukometom, probudi u njima kreativnost i nadasve pobedničku crtu (kada govorite iz srca uvek ćete dotaći dušu onog ko sluša). Makar to značilo da kao 2004. i 2005, dok je bio selektor SCG, od jutra do mraka provede u sali, sa kadetima, juniorima, a onda se posveti seniorima. Baš sa njim generaciju Šešuma, Nenadića i društva dve godine niko na svetu nije porazio, a bili su evropski i svetski prvaci. Pravo sa SP iz Katara, gde je sa kadetima izvojevao zlato, produžio je, sa još četvoricom tih momaka, na juniorsko SP i naizgled otpisana generacija zaigrala je finale. Bili su to poslednji veliki uspesi naših mlađih kategorija.
Otišao je Vuja iz Srbije sa gorkim ukusom, optužbama da je hteo Hrvatima da proda utakmicu na EP u Švajcarskoj 2006. Skoro deceniju kasnije, u intervjuu baš za Žurnal, polusetno je kazao da će ga i na samrtnom času boleti te nikad dokazane optužbe.
Nedavno je priznao i da je deset godina sanjao da bude selektor Orlova, ali da je sada prezreo za tu ulogu. Da sazreva i kao trener, pokazao je sa Zagrebom, senzacionalnim ulaskom u četvrtfinale Lige šampiona, eliminacijom Rajn Nekar Levena, usred Manhajma prošle sezone.
Sa Slovenijom doživljava zvezdane trenutke, prvo je odveo na Olimpijske igre u Rio, a potom i do pobedničkog postolja u Parizu, i to uz kakav preokret, iz minus osam dvadeset minuta pred kraj do trijumfa bronze vrednog.
Kako li je posle utakmice sam sebi zvučao još jedan as bivše Juge, Zlatko Saračević, koji je baš tih dvadesetak minuta pre kraja susreta u Bersiju izgovorio:
- Sva sreća, pa Vuja nije naš izbornik.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.