Miroslav Tankosić je već 11 godina na golu ČSK Pivare, jedinog seoskog tima u saveznom rangu takmičenja. U prošloj godini bio je najbolji na prvoligaškim terenima, po ocenama izveštača „Sportskog žurnala” našao se u idealnom timu i bio je najstariji od svih 11 igrača.
Za golmane se obično kaže da su kao vino, što stariji sve bolji, a Tankosić ove godine puni 39. Među „lavovima” je duže od decenije. Nije odmah bio standardan, ali strpljivo je čekao šansu i dočekao.
Kada je stao između stativa više nije bilo dileme, samo bi ponekad, zbog bolesti ili povrede, ustupio mesto, ali takvi slučajevi mogu da se nabroje na prste jedne ruke. Minule jeseni, zbog bolesti, izostao je samo na jednoj utakmici, pre toga ispred mreže nanizao je 27 i primio samo 13 golova. Često je bio igrač utakmice, kao i u timu kola, a odbranama je bezbroj puta donosio bodove čelarevskom timu.
- Ovo je još jedan dokaz da godine nisu prepreka za dobre igre, a nama golmanima za uspešne odbrane - kaže Miroslav Tankosić.
Ponikao je u bačkopalanačkom Sintelonu, pa preko Vojvodine iz Tovariševa, sa kojom je 2000. godine ušao u Srpsku ligu, i Bačke stigao u Spartak, tada drugoligaša. Na severu Bačke istakao se odbranama, dva puta baš protiv ČSK Pivare, što mu je bila i najbolja preporuka da 2006. godine dođe tada u prvoligaša ČSK Pivaru, gde je i sada poslednji bedem.
- U svakom timu ostavljao sam dobar utisak, uvek bio među najboljima, pa sam odlazio teška srca. U Čelarevu sam najduže i stekao sam mnogo prijatelja. Fudbaleri su dolazili i odlazili, a ja sam ostajao veran „lavovima”. I uvek smo igrali zapaženu ulogu, kako u Srpskoj ligi tako i među prvoligašima.
Stigao je 2006. godine, kada je ČSK Pivara, pod vođstvom trenera Miroslava Vukašinovića, drugi put, postala drugoligaš. Konkurencija je bila jaka, pa nije mogao odmah da izbori mesto na golu.
- Tada su branili Ćurko, bivši golman Vojvodine, i Milinović iz Inđije, Donjeg Srema i Sloge (Petrovac na Mlavi), konkurencija je bila žestoka, pa sam, uglavnom, sedeo na klupi. Tek kada se Ćurko posvetio trenerskom poslu dobio sam šansu i postao standardan. Bio sam tada u najvećoj snazi, pet godina bili smo prvoligaši, a onda smo, ipak, spletom okolnosti, morali ponovo da potražimo šansu preko Srpske lige.
Tankosić se, međutim, nije pokolebao, ostao je na golu i dalje, kockice su se sklapale, a ulogu trenera preuzeo je Dragan Ivanović, sada na klupi superligaša Vojvodine.
- Mogli smo, možda, i ranije u Prvu ligu, uvek smo bili u vrhu vojvođanskog fudbala, ali nismo žurili. Stvarali smo dobru osnovu, imali sjajnu školu, od pionira do omladinaca svi su jedno vreme igrali u ligi Srbije i onda smo rešili. Za plasman u Prvu ligu, 2015. godine, nadmošćno smo osvojili prvo mesto i obezbedili vizu četiri kola pre kraja prvenstva.
U poslednje dve godine, a posebno od odlaska Dragana Ivanovića nije se mnogo promenulo u klubu.
- Već prve godine osvojili smo treće mesto, što je najveći uspeh do sada, a i na kraju jesenje trke, po dolasku novih trenera i posle odlaska mnogo igrača, završili smo opet u vrhu. Dugo smo bili drugi, zimujemo na četvrtom mestu, a nadam se da imamo kvalitet i igru i za ostanak pri vrhu.
Mislim da će, ipak, prolećna sezona biti teža.
- Otišlo nam je ponovo desetak igrača, ali ostali su mlađi i nekolicina novajlija. Stručni štab sa Trivom Ilićem na čelu popunjen je sa dvojicom trenera, ali treba malo vremena da se upoznamo, da se slože kockice. Od starta će da zavisi kako ćemo dalje i kakav će nam uspeh biti.
Sjajni golman i kapiten ČSK Pivare već je položio i ispit za trenera, pa radi sa svim golmanima u klubu.
- Mnogo je posla, pa na stadionu provodim često i ceo dan radeći u smenama sa mladim snagama. Odradim trening sa prvim timom, tu su i prijateljske utakmice, pa trening sa mladim golmanima, prvenstvene utakmice i tako svaki dan – kaže Miroslav Tankosić.
Iako je na putu da napuni 39 godina, Miroslav Tankosić je letos imao ponudu superligaškog kluba. Nije, međutim, trepnuo i ostao je veran „lavovima”.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.