Piše: Pavle Erceg
Preksinoć u Krajovi, Belorusi su overili vizu „orlovima” za naredno evropsko prvenstvo. Treba li im se zahvaliti? Kako igramo, sigurno im dugujemo za silno rasterećenje Petra Nenadića i družine. Lepo, igraćemo na EURO 2018, dogodio se jednom i nama takmičarski hepiend, istina sivih boja!
Otkuda sive boje? Lakonski rečeno minula kampanja se svodi na grku ocenu - viza u džepu, uši crvene!
Poštujem, naravno, sedam osvojenih bodova, mada je to bilans lišen pokrića igrom visokog kvlateta. Ostvaren je cilj, ali su nam uši crvene, jer treba se prisetiti kako su nas Belorusi isprašili u Nišu i kako su nas Poljaci zasenili timskom igrom i najzad, šansu nam je ulio onaj pogodak Petra Pana u poslednjem sekundu prvog duela sa Rumunima.
Srpskom rukometu, ipak mnogo znači ovaj brejk posle Perićevih lutanja i promašaja, ali i dalje nemamo pravu igru. Modernu i dovoljno brzu za stremljenje ka vrhunskim pozicijama i realnim aspiracijama za osvajanje trofeja.
Nisam sročio ništa novo, svi privrženici rukometu, dele iste muke i razočaranja. Ali i različitih namera! Nedeljama se čuju crne prognoze, kako će naša reprezentacija biti „topovska hrana” u Hrvatskoj!?
Zlonamerno je tako prognozirati, imamo igrače za istinsku reprezentaciju, Problem je što nikako da pronađemo onu zlatnu žicu prave igre. Igre brzog protoka lopte i kombinacija, igru discipline i poštovanja rezultata, bez olakog srljanja i neodgovornog samoisticanja, obeleženog traćenjem lopti i prilika.
Sve su to zadaci Jovice Cvetkovića! Tek sad počinje njegov pravi selektorski rad. Nema vrdanja i priča o umoru, zar nismo bili sveži za Poljake, i nismo imali odgovor na moderniju igru gostiju! Očekujem više od Cvetkovića, samim tim i od reprezentativaca!
Orlovima uprkos crvenilu ušiju, dugujem i jednu pohvalu, posle dugo vremena nisu istakli belu zastavu kad rival povede! Baš su se rvali da ih ne pobede sopstvene greške i lutanja. Vredelo je, borbenost i moral igre nisu bacili u žbunje! Zato će i igrati na prvenstvu kontinenta, ne zbog beloruskog trijumfa u Rumuniji...
Koliko sutra u Minsku, treba zaboraviti prestiž i odmah komponovati igru za januar iduće godine! Vremena malo, svaka lopta je već dragocenost!
Samo moraće mnogo bolje, njihov je zadatak da im igra bude odraz i dalje verujem zavidnih igračkih vrednosti i vrlina.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.