Čeljabinsk je 2013, bio važan zbog stanja u organizaciji, Dubai, godinu dana kasnije, radi anuliranja delom neuspeha u Barseloni 2013...
Dakle, što se Savića tiče rezultate u Ruzi nije morao ni da zna. Bilo mu je važno da ekipa stoički odradi naporne treninge.
I teretanu Aleksandra Janika, pa plivanje Vladimira Pavlovića, tehničko taktički rad samog selektora i njegovih pomoćnika. Uz to nekada i dva puta dnevno po dva sata u autobusu.
Srbija je na kraju osvojila prvo mesto, pokazavši po ko zna koji put mentalnu snagu kad je to bilo najpotrebnije.
Srbija je igrala sa četvoricom mlađih po reprezentativnom stažu igrača. Nema više Nikića i Gocića. Oni su jednostavno delovi divne prošlosti i kao igrači i kao ličnosti.
Sada su tu nova imena i to je sport. Povređen je bio Mandić, Jakšić ostao u Beogradu. Subotić, V. Rašović, Ubović i Drašović su imali sasvim pristojnu minutažu, ali je bilo vidljivo da je njima potrebno još mnogo rada pre svega na rutini u velikim mečevima.
I niko ne žuri. Uostalom, Savić je na konferenciji za štampu jasno rekao:
– Baš mene briga kakav imaju pritisak. Ako hoće da budu igrači...
Savić svesno pravi ekipu od 20 imena i uopšte ne bi bilo čudno da se ti sastavi mešaju u narednom periodu. Taj spisak će se i povećati talentima, da bi se pravio temelj za 2024. Takvi su planovi.
Koliko će se u to uklopiti rezultati, ostaje da se vidi. Svetski kup u Ruzi protekao je baš lepo što se svega tiče.
Stiže još jedan daleko teži ispit. Srbija će na Svetskom prvenstvu u Mađarskoj biti na meti svih.
– Dosadili smo svima, ali nama nije dosadno da radujemo narod – poruka je novog kapitena, Filipa Filipovića.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.