Večiti rivali, pa odlazak u Ameriku, srednja škola, koledž, Letnja liga, ugovor sa Detroitom, NBDL liga i sa 23 godine dres Crvene zvezde. Tako bi u najkraćim crtama mogao da se opiše dosadašnji put Nikole Jovanovića.
Pa smo ga odmah na početku razgovora pitali – da može, da li bi nešto promenio?
– Iskreno, ne bih. Na pravom sam mestu, na mestu gde želim da budem. Čast mi je da igram za tako veliki klub kao što je Crvena zvezda – bez trunke dvoumljenja prevalio je preko usana, odajući utisak momka punog samopouzdanja, koji zna šta želi.
Sve ostalo na njemu šalje istu poruku. Sa 211 santimetara, velikim rasponom ruku i sjajnim telom, izgleda kao da je projektovan za košarku. Čini se i da je odabrao drugačiji put, opet bi bio tu gde jeste, u kremu Evrope.
– Svaki moj korak imao je isti cilj, da igram na najvišem mogućem nivou. A, moj univerzitet Južna Kalifornije mi je to omogućio. To je prestižna škola koja izbacuje veliki broj NBA igrača. U to vreme, bio je to veliki izazov i motiv za mene.
Američka i evropska košarka imaju svoje specifičnosti. Ali, neke crte su isti. A, Jovanović svoj put želi da gradi upravo na njima.
– Velika agresivnost i energija. To su elementi na kojima baziram svoju igru. Razvio sam se kao igrač i siguran sam da mogu da pomognem timu, na pozicijama četiri i pet. Šta god trener zahteva od mene.
Prvi utisci sa treninga, Jankovića su već uverili da je izabrao prvu sredinu.
– Fenomenalno se osećam. Prvi put posle više godina sam duže kod kuće i to mi baš prija. Do sada sam čak i leta provodio u Americi. Tek sada sam malo duže ostao, dok sam se spremao za Letnju ligu. Do sada je uvek bilo 10, 15 dana, na brzinu, da izvadim vizu i to je to.
Na pitanje kako su ga novi saigrači dočekali i da li Dangubić, kao igrač sa trenutno sa najviše iskustva u crveno-belim dresu, zavodi red, novi centar se nasmejao i rekao:
– Danga je super, tu su još Bjelica i Kešelj kao igrači sa ogromnim iskustvom. Svi su super, pozitivni momci.
Kad je Jovanović zadužio dres Crvene zvezde, istog trenutka se otvorila dileme da li je više „četvorka“ ili „petica“. Zbog toga smo ga pitali njega da nam otkloni tu dilemu.
– U odbrani mogu da pokrijem obe pozicije. To sigurno. A, što se tiče napada, to sve zavisi od zamisli trenera. Mogu da igram leđima, a i da se izvlačim. Na meni je sada da to dokažem i nametnem se. Tek smo krenuli sa radom i tek treba da vidimo sa koje pozicije ću najviše moći da pomognem timu.
Pred crveno-belima je sada skoro puna dva meseca paklenog rada i kontrolnih mečeva. Ali, kad smo Jovanovića pitali čemu se najviše raduje kad razmišlja o narednoj sezoni, nije se ni sekund dvoumio:
– Jedva čekam da osetim tu čuveni atmosferu i da istrčim pred fenomenalne navijače. Imao sam prilike da sa tribina vidim kako sve to izgleda, ali to sigurno ne može da se poredi.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.