Nemanja Majdov (21), momak iz Srpskog Sarajeva, je do polufinala Svetskog prvenstva u džudou u Budumpešti u kategoriji do 90 kilograma nizao skalpove Kubanca Aslija Gonsalesa iponom (1/64 finala), Kazahstanca Islama Bozbajeva iponom (1/32 finala), DR Kongoanca Le Bu Ejale iponom (1/16 finala), Portugalijca Selia Diasa iponom (1/8 finala), da bi Gruzina Ušangija Margijanija pobedio vazarijem (1/4 finala), ali tek posle zlatnog poena, iako ga je sve vreme bacao i "davio k`o zmija žabu".
U polufinalu je za rivala imao domaćeg takmičara, Mađara Kristijana Tota. Naš borac bio je mnogo aktivniji, napadao, tražio borbu, ali sudije nisu kažnjavale domaćeg takmičara zbog neaktivnosti, čak su kaznile Majdova (!?).
Ušlo se u bitku za zlatni poen, i tu je Nemanja potvrdio kvalitet, vazarijem je izborio meč za zlato. Rival mu je bio Slovenac Mihael Žgank.
Bitka bez poena, ali je Slovenac zbog neaktivnosti dobio jedan šido (kazna). Ušlo se u bitku za zlatni bod. Prvo je Nemanja dobio šido, ali ubrzo i Žgank, bila je to druga kazna za Slovenca, diskvalificirajuća.



Nemanja Majdov se sa 21 godinom popeo na svetski tron!!! Prvo svetsko zlato u istoriji srpskog džudoa.
- Verovao sam u sebe, radio jako. Imao sam obavezu, kazao sad moraš. Čak sam nešto tako i napisao nedavno na Instagramu. Imao sam sedam mečeva, nikada ih nisam imao više u jednom danu - u dahu je izgovorio Nemanja posle osvajanja zlata. - Osećaj je sjajan. Moja prva godina u seniorskoj konkurenciji i odmah sam postao svetski šampion. Počeo sam da treniram sa šest godina, san mi je bio da budem najbolji na svetu i sada se on ostvario. Cela moja porodica je u džudou. Pre osam nedelja sam na Instagram postavio sliku sa natpisom sledeći svetski šampion, a sada sam to uradio. Ponavljao sam isto pred svaki meč.
Put do trona nije bio lak.
- Imao sam sedam borbi, prva je psihički bila najteža, startna dva rivala bivši svetski prvak, olimpijski vicešampion, osvajač svetske bronze... Znao sam ako pobedim prvog, on je najbolji, da su ostali rivali samo lakši. Kada sam uspeo znam sam da mogu da postanem svetski šampion.
Finale?
- Taktiziranje je moja specijalnost. Volim da bacam rivale, ali nekada je lakše dobiti sa dva ili tri šida. To je džudo. U polufinalu je bilo potrebno bacanje za pobedu, od početka sam zasnivao taktiku na tome. Cela arena je bila uz domaćeg takmičara Tota. Na isti način sam pre dve godine izgubio od njega u Rusiji. Ovo su momenti koje ću pamtiti ceo život.
Aleksandar Kukolj (26) je zbog odličnog rejtinga, u istoj kategoriji, imao znatno lakši put. U prve dve runde (1/64 finala, 1/32 finala) je bio slobodan, potom je vazarijem savladao Poljaka Pjotra Kučeru (1/16 finala), zatim je za 71 sekundu "pridavio" Turala Safgulijeva iz Azerbejdžana i iponom prošao dalje (1/8 finala). U četvrtfinalu protiv Mongolca Altanbagana Gantulge je učimatom došao do jednog vazarija, dovoljnog za prolaz u bitke za medalje.
.gif)
U polufinalu je za rivala imao Slovenca Mihaela Žganka. Bitka bez mnogo lepih akcija, čvrsta. Takođe se je odlučivao zlatni poen. Na kraju je odlučio šido (kazna) za našeg borca. Mora se priznati da je bio podređen u celoj borbi, jedva je i disao, na kraju je tražio pauze, odmor, a stručni komentator Vuk Rašović je otkrio i zbog čega - Aleksandar je proteklih dana imao zdravstvenih problema, koji su očito uzeli danak.
Kukolju je ostala bitka za bronzano odličje. Rival Gruzin Ušangi Margijani, koga je Majdov u četvrtfinalu pobedio vazarijem.
Videlo se i u toj borbi za bronzu da je Aleksandar ostao bez daha, posledica svega je ostanak i bez medalje. Jednu bronzu osvojio je Gruzin Margijani, a drugu bivši svetski prvak koji nije odbranio krunu Južnokorejac Donghan Gvak, on je u repasažu slavio nad domaćim takmičarom Mađarom Totom.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.