Beograd i Srbija žive za fudbal! Juče je to, po ko zna koji put, potvrdilo preko 50 hiljada duša u Ljutice Bogdana 1a.
Ulicama oko stadiona „Rajko Mitić“ već u ranim popodnevnim časovima počele su da preovladavaju crvena i bela boja, a reke ljudi uz pesmu su stizale na stadion. Publika, na svojim mestima i sat vremena pre početka utakmice, vreme do prvog sudijskog zvižduka, uz pesmu je prekratila gledajući zvezde londonskog kluba koje se zagrevaju, ostavljajući utisak da ih vatrena atmosfera na samo nekoliko desetina metara od njih ne dotiče.
Zagrevali su se izabranici Arsena Vengera, paralelno sa njima i grla i dlanovi domaće publike. Sve do izlaska dve jedanaestorke na čelu sa sudijskim timom iz Francuske i početka dugo iščekivane fudbalske predstave.
A onda... Još jedna u nizu sjajnih koreografija severa, londonski top polomljene cevi i navijanje po uzoru na evroligaške mečeve prethodnih sezona. Grmljavina na koju nisu imuni ni fudbaleri velikana sa ostrva. Huk stihova pesme „Crvena zvezda le!“ poput tahometra određivao je takt igre, nosio crveno-bele i uticao da smelo stanu rame uz rame Arsenalu.
Okidač za ekstazu, bio je 12. minut i prodor Kange za još glasniju pesmu. „Sever celi sada se veseli“ orilo se, utisak je, toliko glasno da je celo Topčidersko brdo podrhtavalo.
Kratak muk, prekinula je odbrana Milana Borjana, stopostotne šanse rivala, a porast decibela donosili su pokušaji Boaćija i Radonjića.
Publika je položila ispit. Utišala topove Londona i dala svoj doprinos ta gostovanje Arsenala ne ode u zaborav. Fudbal je pobedio.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.