– Ne, nije to bilo slučajno. Hteo sam da bude baš tako. Gađao sam i, na sreću, pogodio – prepričava Damir Kojašević, strelac vodećeg gola za Vojvodinu u meču protiv Rada, koji se zbog toga opravdano našao u centru pažnje.
Prvi put vam je to uspelo u karijeri?
– Bilo ih je takvih i sličnih golova, doduše u mlađim kategorijama, ali ovaj je ipak poseban. Najslađi je zato što je toliko važan.
Kao da ste tim pogotkom otvorili Vojvodini put do pobede?
– Zato mu se toliko i radujem. Šta bi vredelo da sam pogodio, a da smo na kraju, ipak, izgubili utakmicu? Ništa. Nije fraza kad se kaže da je interes ekipe uvek na prvom mestu. Još na sve to da se doda da je ovo posle 20 godina prva pobeda Vojvodine na Radovom stadionu.
Kasnije ste još jedanput pokušali da se upišite direktno iz kornera?
– Malo je nedostajalo, pogodio sam stativu. Da sam uspeo bilo bi, ipak, previše da na istoj utakmici dva puta zatresem mrežu direktno iz kornera.
Taj drugi vaš pokušaj potvrđuje da vodeći gol nije bio slučajan?
– Ma, mogu ja to. Znam da mogu, zato i gađam iz ugla.
Da li ste saglasni sa ocenom da je rezultat bolji od igre koju je Vojvodina prikazala na Banjici?
– Istina je, posebno ako se podseti da je domaćin u drugom poluvremenu promašio dve velike šanse. Ne znam, čini mi se da smo posle 1:0 nesvesno, kako se to kaže, povukli ručnu. Međutim, i da je Rad uspeo da izjednači opet bi, uveren sam, Vojvodina do kraja utakmice stigla do pobede. Videlo se da je kvalitet na našoj strani i to bi presudilo.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.