U takvim okolnostima svaka reč posebno se meri, često se čita između redova, a prljav veš pliva iznad čistog. Otuda je i poslednje obraćanje Vladimira Buača, mladog šefa struke Vojvodine, upalilo iskricu reakcije u rečima doskorašnjeg predsednika Dušana Mijića.
– Čini mi se da su poslednje izjave instruisane od rukovodstva kluba. Svaki posao zahteva rad, ne priznaje opravdanja i svaljivanje krivice na drugoga. Ispada da je naša uprava, po dolasku u klub, decembra prošle godine, zatekla blagostanje i nasledila tim za Evropu. A suština je da smo zasukali rukave, sezonu završili na trećem mestu i plasirali se u Evropu – naglašava Mijić.
Šta vam konretno smeta?
– Buač se intervjuu Žurnalu požalio da su fudbaleri kasno došli, da je njih 13 otišlo i da novajlije nisu prošle pripreme. Pitam se kako mu to nije smetalo kad je preuzeo tim. Kako to fudbaleri reprezentativnog potencijala, Kojašević, Kalezić i Avramovski sad nisu dobri? Gde su Bempah, Alveš i Bureković, zar i oni nemaju kvalitet? Gde se to izgubio drugi špic Ivica Jovanović? Dok sam bio predsednik, Vojvodina je bila u vrhu tabele, a sad je peta i odjednom nema tim. Kako to? Neukusno je da nas Buač proziva posle osmomesečne saradnje sa nama.
Podatak da je otišlo 13 fudbalera lako je proverljiv, otkud diskusija po tom pitanju?
– Smeta mi teza da je Vojvodina avgusta ove godine ostala bez „igračke klase”, a da aktuelni kadar nema kvalitet. Ne želim nikog da uvredim, ali je istina da su letos, preko granice, otišli fizički i mentalno nepripremljeni fudbaleri. Izuzev Bogdana Planića i Filipa Malbašića niko više ni ne igra u novim sredinama. Ispada da je u naše vreme, samo od sebe, teklo mleko na „Karađorđu” i najednom je sve nestalo. E, nije baš tako... Imao bih da kažem mnogo na tu temu.
Možete slobodno...
– Imali smo i mi nezadovoljne igrače, tada nisam ni tražio alibi, kao ni tadašnji trener Dragan Ivanović. Nije nam bila kriva selekcija, niti smo tražili drugačije opravdanje. Nanizali smo, ipak, četiri pobede, stvorili pobednički mentalitet i okrenuli priču na drugu stranu. A kasnile su plate po dva-tri meseca, pre nego što smo došli, imali smo mini-pobunu zbog priprema u Budvi, jer su fudbaleri pre hteli u Antaliju... Nelogično je da se, ipak, ne postavljaju druga pitanja.
Koja?
– Na primer, kako je Vojvodina ostala bez mladog Mićina i tako direktno, u jeku sezone, pojačala Čukarički. Niko se nije bavio tim stvarima. Očigledno da se veliki interesi kriju iza toga.
Odakle znate?
– Pokušali smo, na sve načine, da ubedimo Mićina, Tedića i Rubežića da potpišu profesionalne ugovore. Zbog neisplaćenih dugovanja nisu hteli ni da čuju, konačnu reč dao je Arbitražni sud FSS. Naše ruke bile su vezane, posao je već ranije bio odrađen. Ostali dečaci su, na sreću, potpisali ugovore sa Vojvodinom.
Zbog čega vas je Buač tako naljutio?
– Cela priča svela se na onu o cvrčku i mravu. Sad je cvrčak postao predvodnik mrava i oglasio se pre zime – zaključio je Dušan Mijić.
BUKI, PODNESI OSTAVKU I SPASI VOJVODINU
Prethodnik Dušana Vlaovića, na čelu Vojvodine, poslao je poruku mladom treneru.
– Za Buača je najbolje da podnese ostavku, napusti i spasi Vojvodinu. Na moj predlog je, svojevremeno, uključen u rad s prvim timom i asistirao Nenadu Vaniću – povukao je Mijić.
A KLANOVI?
Mijić je želeo da se osvrne na još nekoliko detalja:
– Samoreklameri su na sceni. Predstojeće pripreme mogu da se organizuju u Turskoj, ali zato imate klanove unutar tima o kojima niko ne govori. Bojim se da su odnosi u timu na katastrafolnom nivou, ekipa je kod nas imala pobednički mentalitet. Isti je bio slučaj i sa Vladimirom Buačom u našem mandatu...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.