Davor Štefanek je junak srpskog rvanja i sporta. Posle 33 godine Srbija se diči zlatnom medaljom sa svetskog prvenstva u grčko–rimskom stilu.
Prošlo je sedam godina od kad u Azerbejdžanu (Baku), Kristijan Fris, Davorov reprezentativni kolega, osvojio poslednju svetsku medalju. Bio je treći.
U Taškentu, 13 septembra, vijorila se srpska zastava, pevala himna zahvaljujući fenomenalnom Štefaneku. U kategoriji do 66 kg bio je neprikosnoven, ušao u istoriju.
– Očekivao sam medalju, želeo je svim srcem, ali nisam mislio da će biti zlatna – govori Štefanek.
– Ovo sam sanjao od kad sam kročio na strunjaču. Svetska medalja mi je nedostajala u kolekciji.
Orlovi su, pre puta u Uzbekistan, redom ponavljali da nikad nisu bili spremniji, da su napredovali, a „Tigar“, kako zovu Štefaneka, pojasnio je.
– Bio sam spreman, do neba motivisan, posle odlično odrađenih letnjih priprema. Bilo je teško, naporno, mnogo sparinga, turnira. Nije fraza, bez velikog rada, odricanja, nema medalja. Formu sam dobro tempirao. Pred puta sam za Žurnal rekao da ću se maksimalno boriti, dati sve, do poslednjeg atoma snage, da ću ostaviti srce na strunjači, i ako se to ostvari i kockice se slože, da može biti svašta. I, ostvario sam san osvojivši zlatnu medalju.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.