Suze mnogobrojnih igrača Borca jasno su svedočile koliko im je ova utakmica bila važna. Urpkos porazu, igračima, stručnom štabu i upravi kluba ništa se ne može zameriti. Oni su dali sve od sebe.
Treba još jednom pohvaliti čačansku publiku, koja se dobrano potrudila oko koreografije i navijanja. Ponovo je pokazala da voli i živi za košarku.
Ipak, umesto slavlja nastupila je neverica. Bez obzira na sve, Čačani su igrače Borca pozdravili ovacijama. Ništa manje nisu ni zaslužili. Čitave sezone bili su sjajni.
Strateg čačanske ekipe Raško Bojić napominje da su loše izvođenje penala i inferiornost u skoku koštali njegov tim trijumfa i finala.
– Pali smo na psihološkom aspektu. Igrači su previše bili impresionirani fantastičnom atmosferom. To je okovalo ruke, pa im je falilo sigurnosti u nekim situacijama i elementarnim stvarima. Tu mislim na izvođenje slobodnih bacanja, imali smo 13 promašaja. Pali smo u segmentu koji smo apostrofirali kao Krkin najveći adut, njihov timski ofanzivni skok. Imali su 16 skokova više. To su dva elementa u kojima smo mi zakazali, a na kojima je Krka gradila pobedu.
Borac je tokom sezone imao dva velika peha, prvo se povredio Đorđe Mićić, a zatim u ključnom trenutku i Ilija Đoković.
Da nesrećama tu ne bude kraj, u prvom poluvremenu protiv Krke povredio se Miloš Dimić, tako da je spoljna linija Borca igrala bez tri izuzetno važna igrača.
– U sportu kao i u životu faktor sreće je vrlo bitan. Mi je nismo imali. Previše je pehova bilo ove sezone. Na objektivno skraćen roster, imamo deset seniora, jedanaesti igrač je prošlogodišnji junior, a dvanaesti kadet to su bile otežane okolnosti i nismo imali snage da pariramo Krki.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.