PIŠE: Zlatibor Repić
Nemali broj ljudi u Srbiji je strepeo, bojao se sukoba „dva oka u glavi“, kako su se dugo nazivali odnosi Srba i Crnogoraca.
Činjenica da su najbolje reprezentacije nekadašnje zajedničke države tek posle 12 godina odigrale utakmicu i to zahvaljujući žrebu, a ne dogovoru o prijateljskom odmeravanju snaga što se odavno očekivalo, takođe je pomalo izazivala strah od viška strasti.
Pobedilo je ipak, bratstvo dva naroda, želja da utakmica ima isključivo fudbalsku konotaciju i da eventualni sukobi ostanu realni samo u glavama ljudi sposobnih na mržnju i netrpljivost prema svemu što ne pripada njihovom genetskom kodu.
Neverovatno bi bilo da se iko usudio da utakmicu Crna Gora – Srbija poistoveti sa okršajem protiv Hrvatske uz te iste Crnogorce u timu avgusta 1999. godine, ili 2013. kad je naša selekcija premijerno pod nadimkom Orlovi gostovala u Zagrebu.
Zajednički jezik, kultura, istorija, običaji i prošlost Srbije i Crne Gore mnogo su jači od bilo kakvih razlika i povoda za sukobe. Za dva dana boravka u Podgorici niko se od Srba nije osećao kao stranac.
Dečaci su hrlili po autograme posle treninga u sredu sačekavši Orlove da se vrate u hotel „Hilton“ u centru glavnog grada nekadašnje jugoslovenske republike, nekoliko igrača dve reprezentacije u utorak uveče uslikano je u jednom od podgoričkih lokala u prijateljskom ćaskanju.
Niko se nije drznuo da provocira i vređa bilo koga s kojim ima mnogo dodirnih tačaka, iako je policijsko obezbeđenje bilo spremno da spreči bilo kakav incident.
Da incidenata neće biti bilo je jasno već u utorak uveče kad je grupa navijača Crne Gore u proglasu pozvala sve simpatizere Sokolova da bodre svoj tim i da se ne bave protivnikom.
Sitna prepucavanja i dobacivanja Fatosu Bećiraju, Albancu rođenom u Peći, sa crnogorskim pasošem, od strane naših navijača i uzvratna podrška domaćih pristalica istom igraču, premala su i nedovoljna da pokvare sjajan utisak o viteškom ponašanju 10.000 gledalaca u Podgorici.
Poštovanje obe himne i aplauzi pozamašnog broja Crnogoraca za „Bože pravde“ još jedna su potvrda da je bratstvo dva naroda pobedilo.
Bilo bi sjajno kad bismo ubrzo dočekali da i okršaji sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom imaju samo fudbalsku konotaciju, dueli sa Slovenijom i Makedonijom to odavno i jesu.
Komentari2
This site is protected by reCAPTCHA and the Google
Privacy Policy and
Terms of Service apply.
Kvazimodo
NE LUPAJ.
Odgovori
|
Preporučujem
0
straja
Samo se zanosite gospodo ...bratsvo se pokazuje na nekim drugim aktivnostima...fudbal,gimnastika i sl...nije mesto za pokazivanje BRATSTVA...nego sportski rivalitet.....Ne brinite taj brat vec ce vam pokazati sta on misli da je "biti brat".
Odgovori
|
Preporučujem
0
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.