Uzroke kraha u Brnu ne zna niko. Ni ljudi iz Saveza, još manje igrači, a izgleda najmanje selektor Vladan Matić.
Može se sad reći da je ovo raspad sistema, bruka, debakl, sramota, tuga, beda, čemer, jad! Mnogo je reči kojima se mogu opisati igra i učinak Srbije na revanšu u Češkoj, to je lako, ali treba što pre pronaći razlog za sramnu igru i, pre svega, očajan odnos igrača prema reprezentaciji.
Ni posle neprospavane noći, sad već bivši, strateg Orlova, Matić nije uspeo da shvati u čemu je problem sa timom.
– Ja da sam znao, drugačije bih uradio i u Brnu. Nisam znao tad, ne znam ni sad – iskren je bio Matić.
Kako je moguće prokockati osam golova razlike?
– Ne znam, ne znam ni kako je moguće ne ići na pobedu u takvom meču. Čekali smo da prođe napad, igrali do pasivnog, dodavali se oko zone, nigde napada, igre, opasnosti. Naredba pred utakmicu je bila da se broj grešaka smanji na minimum i da se brzo vraćamo u odbranu. Ništa nije ispoštovano.
Da li se kajete zbog nečega?
– Da, kajem se jer sam bio čovek!
Prema kome? Na šta konkretno mislite?
– Prema svima. Trudio sam se da budem korektan, da sa svima budem dobar, ali izgleda u našoj državi to ne funkcioniše. Svima sam dao srce i dušu i to me boli. Nekako kad dođeš u ovu zemlju osećaš se kao pao s Marsa! U nišu je sve bilo obećavajuće, a onda je došlo nesrećno Brno.
Da li bi bilo lakše da niste bili čovek?
– Moguće, ali to ne bi bio ja. Ovoj ekipi je potreban terorista, a ni on ne bi dobro prošao sa njima. Čak i on bi naišao na otpor.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.