Zbog čega stranci dolaze u naš vaterpolo: Srpska struka zlata vredna

Stanje u klupskom vaterpolu nije ni blizu onom koji zaslužuju ekipe koje regrutuju igrače za najbolji nacionalni tim.

Mladi igrači su prinuđeni da golobradi traže uhlebljenje preko granice, pa gotovo svi klubovi svakog leta tim popunjavaju kadrom iz mlađih selekcija.

Druga opcija je „kocka”. Čeka se kraj prelaznog roka pa se probere ono što je ostalo na tržištu među igračima koji nisu našli odgovarajući angažman. Postoji i varijanta dovođenja igrača iz inostranstva ali je poznato da se nema ni za ove domaće.

Pitanje je onda, otkud stranci u domaćem vaterpolu? Ko su ti momci koji igraju za naše klubove i s kojim motivom uskaču u hladnu vodu srpskih bazena?

Odgovor se nameće u rečenici s početka teksta. Jer, kako bi mi godinama bili u svetskom vrhu a nemamo uslove.

Ključ je u trenerima! Srpska škola, čuvena i nadaleko poznata i dalje je cenjena na svim meridijanima.

Mladi vaterpolisti se odlučuju da žrtvuju finansijski momenat profesionalne karijere i usavrše se radeći sa našim stručnjacima kao što su Igor Milanović, Dejan Savić, Uroš Stevanović, Stefan Ćirić ili Darko Bilić ispred dobro poznate škole Vojvodine. Jednostavnije rečeno, dolaskom u naš vaterpolo ti momci ulažu u sebe.

Trenutno u srpskim timovima iz Regionalne lige igra osmorica inostranih igrača, ne računajući one iz zemalja nastalih raspadom SFRJ. U Valjevu su trojica, Radničkom dvojica, Partizan, Crvena zvezda i Vojvodina imaju po jednog igrača iz inostranstva.

Kompletan tekst možete da pročitate u broju Sportskog žurnala za 4. januar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.