Kažu da ono što se radi na Božić biće berićetno tokom cele godine.
Umesto uz božićnu trpezu i najmilije Nebojša Čović će biti u avionu za Malagu, a kasnije i na treningu crveno-belih pred meč sa Unikahom u drugom kolu Top 16 faze.
Posao sportskog radnika ne poznaje praznike, vikende i slobodne dane. Zato smo predsednika Crvene zvezde na početku razgovora pitali koliko mu posle toliko decenija rada, smeta to odricanje?
- Na žalost Evroliga nije prepoznala važnost i datum pravoslavnog Božića, koji je jednako važan praznik u pravoslavnom svetu, kao i katoličkom, jer zapravo, svi smo mi hrišćani. Pokušali smo da se dogovorimo oko promene termina i da se utakmica igra 9. januara umesto osmog, međutim, nismo uspeli u tome. TV prava su TV prava. Naravno da me ne raduje što na Božić moram da putujem, ali u svakom poslu sam profesionalac. To znači da u puno situacija ne radite ono što biste želeli i voleli, već ono što morate u skladu sa poslom koji obavljate. Nedostajaće mi božićni ručak sa porodicom i moja četiri predivna unuka, ali važno je da budem uz momke na putu, jer nas čeka važna utakmica.
Da li ste nekada pomislili da je dosta i da želite da se odmorite?
- Mnogo puta, u kasnim večernjim časovima. Ali svako novo jutro nosi novu energiju i neka nova iznenađenja. Posao oko Crvene zvezde je ogroman. Veliki posao smo uradili u prethodnim godinama i kada vidite da ste u nečemu uspeli, i da to velikom broju ljudi koji su zvezdaši i koji iskreno vole košarku, donosi ogromnu sreću i zadovoljstvo, onda znate da ste uradili nešto dobro. To vas puni novom energijom i daje vam motiv da nastavite dalje. Meni je čast što imam mogućnost da vodim tako veliki klub, ali nije lako voditi Crvenu zvezdu. Pogotovo, kada se prisetim u kakvom sam je stanju preuzeo...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.