Nije to prvi put. Aleksej Nikolić je već bio u situaciji da mu cela dvorana aplaudira. Dugo. Stojeći! Baš kao što je bilo na šest minuta i dve sekunde pre kraja utakmice sa Megom.
Tada je plejmejker tima iz Humske zbog petog penala morao na klupu. Ali je prethodno Partizanu ostavio pobedu. Velikih 14 poena prednosti (85:71) postavio je trojkom – njegovom trećom. Ukupno 20. poenom na ovom meču. Onda otišao na klupu.
Ovacije jesu i za svaki od tih 20 poena. Ali još više za borbu. Za odbranu! Za požrtvovanost. Ono što navijači Partizana posebno cene, u svakoj utakmici dobijaju od Nikolića. Čak i kada ne ubaci 20 poena, kao što je to uradio protiv Mege.
- Nije to samo za mene. Svi igrači dobijaju aplauze – pokušao je da se „odbrani“ Nikolić.
Da! Ali ove, u tom konkretnom trenutku, jesu bile samo za njega. Ispratile su ga na klupu.
I - da li se već navikao na takve stvari, pitamo.
Uzvratio je pitanjem:
- Navikao?
Kratka pauza, pa odgovor:
- Lep je osećaj – uzvratio je uz osmeh, pa dodao:
- Uvek kažem, ovde i gde god da idem, Partizan ima najbolje navijače. Oni i tim ovacijama pokazuju ko su i šta su.
Zaključak je...
- Stvarno je lepo kad ti se to desi.
(CEO TEKST možete da pročitate u današnjem štampanom ili PDF izdanju Žurnala)
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.