A, dok je čekao podbacivanje lopte za početak meča grizao je donju usnu i gledao ka tribinama.
Na pitanje šta mu je tada prolazilo kroz glavu, kapiten je rekao:
- Prošle sezone sam zbog povrede igrao samo tri evoligaška meča kod kuće. Mada, da sam i sto puta bio akter, ni to ne bi pomoglo da ostanem ravnodušan pred ovakvim navijačima. Svaki put kada izađem na parket i pomislim da ne može bolje, a onda mi oni pokažu da može. To su neverovatni momenti.
Nije bilo straha da vas atmosfera dodatno optereti?
- Znali smo da će ambijent biti fantastičan i spremali smo se za to. Mladi smo i nismo smeli da dozvolimo da nas atmosfera ponese i na neki način parališe. Uspeli smo u toj nameri i maksimalno iskoristili tu neverovatnu energiju.
Koja je najveća težina ovog podviga?
- Ne postoji veća injekcija samopouzdanja. Ali, istovremeno moramo da budemo sveni da je pred nama još mnogo rada i da smo još uvek daleko od maksimuma.
Kako posle svega ostati na zemlji?
- Možemo da letimo samo kratko, ali bolje da se sami spustimo da to ne bi učinila Mega Vizura.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.