Od izveštača Žurnala iz Dubaija: Vojin Veličković
Horor je počeo u osmini finala Australijskog opena, tada osmi teniser sveta igrao je protiv Španca Almagra, ali meč nije završio.
Samo dve nedelje ranije osvojio je titulu u Čenaju, bio u top tenu, na putu ka još užem svetskom vrhu. Imao je 28 godina, najbolje vreme je tek bilo pred njim. Ko je tada mogao da pomisli šta ga sve čeka.
Danas Janko po ko zna koji put opet pokušava da se vrati na teren. Pre dve godine je delovalo da će uspeti, posle samo nekoliko meseci se spustio do 55. pozicije osvojivši četiri čelindžera u kratkom roku.
Ali povrede nisu opraštale. Od Ju-Es opena u septembru 2017. do ovog januara nije odigrao nijedan meč. Proteklih nekoliko dana je bio u Dubaiju ponovo na istom zadatku. Odakle vam snaga za toliko početaka i povrataka?
– Uvek mislim da je najlakše odustati. Generalno, veliki broj ljudi i u sportu i u životu ne ostvare ono što žele jer je mnogo lakše dići ruke. Moje verovanje je da je teniska karijera jako kratka, da je život jako kratak da bi se odustajalo zbog bilo čega. Imaću toliko vremena, 30 i više godina, pre nego što odem u penziju, da radim mnoge druge stvari, ali imam još jednu, dve, tri, četiri ili pet godina da pokušavam da se vratim na teren. Tako sam i igrao tenis, gledao da se borim do poslednjeg poena. Lakše posle živiš sa samim sobom. Ako se predaš, lakše je u tom trenutku, ali se posle u sebi osećaš jadno ako nisi dao sve od sebe.
Da li si ste sada zdravi?
– Levo koleno ide gore-dole, u nekim danima je dobro, a tokom nekih mnogo boli. Ne mogu da kažem da sam 100 odsto zdrav, ali mogu da igram. Ono što je Nadal rekao je najbolji opis, prošlo je to vreme kada smo mogli da kažemo da smo skroz zdravi. Toga više nema. Ali iako je bol u desnoj nozi prisutan, mogu da igram sa njim.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.