Stevan Karadžić, rođen u Nikšiću 16. novembra 1960, košarkaški prohodao u Novom Sadu, na Detelinari u Radničkom, otkriće Ranka Žeravice, posle kaljenja u Puljanci u Prvoj B ligi nekadašnje velike Jugoslavije, osamdesetih godina prošlog veka je postao nosilac igre Crvene zvezde i jedan od igrača sa najvećim brojem nastupa i postignutih poena u klupskoj istoriji crveno-belih.
U finalu plej-ofa sezone 1986/1987 sa Partizanom nije igrao (jedini finale plej-ofa večitih u SFRJ), jer je 20. marta 1987. otišao na odsluženje vojnog roka. I gle čuda, igrač koji je do tada bio ne u drugom već trećem planu, Branislav Prelević je šokirao Cibonu i izbacio je iz polufinala plej-ofa. Po narodnoj dok jednom ne smrkne, drugom ne osvane.
- Prelević je bukvalno eksplodirao, iako su te utakmice bile njegove prve u seniorskom timu. Zanimljivo je da je on posle te sezone na krilima izvanrednih igara odmah otišao u Grčku, u PAOK – seća se Karadžić.
Stranci prosečnog kvaliteta
Šta kažete na veliki broj stranaca u ekipama večitih rivala? – pitali smo Karadžića.
- Nemam ništa protiv stranaca, ali ako su oni ekstra kvaliteta. Prema tome ako se dovodi Beron, on ne treba da se poredi sa Dobrićem, već sa Džeksonom iz Budućnosti, ili na primer Pejdž. Njega ne treba porediti sa Nikolićem, već sa Kolom ili Gordićem. Isto to važi i za centre. Znam da su u pitanju i finansije, ali stranci su prosečnog kvaliteta.
Partizan je tada sa novoformiranom ekipom, sa mladim Duškom Vujoševićem na klupi, novajlijama Vlade Divcem, Žarkom Paspaljem, Ivom Nakićem... počeo vrtoglavi uspon. Goran Grbović je u Pioniru, kako je govorio čuveni TV komentator Dragan Nikitović zatrpao koš crveno-belih.
- Gledao sam tu utakmicu u sivomaslinastoj uniformi sa tribina. Zvezda je vodila 15 razlike, Rajko Žižić je igrao odlično, i tada je došlo do pada i gubitka utakmice. Iza nas su bila već dva izgubljena finala plej-ofa sa Cibonom, prvo u kojem smo bili drastično oštećeni suđenjem i drugo u kojem su Vukovi sa Tuškanca sa Draženom Petrovićem bili ipak bolji.
Karadžić je u tom prvom finalu, posle levog horoga Mihovila Nakića, pokušao šutem sa svoje polovine terena i lopta se izmigoljila iz obruča. Da nije možda bi poredak veličina u jugoslovenskoj košarci bio drugačiji. Dražen koji je vojni rok služio u Beogradu i često trenirao sa crno-belima, odabrao bi za nastavak karijere Partizan, a ne priključenje starijem bratu Aleksandru u Zagrebu.
- Posle trećeg izgubljenog finala moja generacija je počela da se razilazi, a nadolazili su Nebojša Ilić, Saša Obradović, vratio se iz SAD Zoran Jovanović... Duško Vujošević je u jednoj sezoni dosta konsolidovao Zvezdu i posle njega je Vladimir Lučić doneo dve titule prvaka u finalima sa Partizanom. U međuvremenu su crno-bele napustili Grbović, Divac, Paspalj, Pecarski, Obradović je prešao u trenere.
I Karadžić se posle završetka karijere - u Šopronu u dvorani i dalje na zidu visi poster sa njegovim likom - otisnuo u trenerske vode. Zvezdu je vodio u dva navrata, od marta 2000. nasledio je Lučića, do februara 2001. i od proleća 2007. do proleća 2008, kada je uskočio u glavnu ulogu umesto Dragana Šakote.
Sa sećanja prelazimo na današnje vreme. Nedeljni derbi između večitih rivala:
- Pozicije za plej-of su skoro podeljene, s tim da Zvezda može da izabere protivnika u polufinalu. Imam utisak da će crveno-beli da iskale bes zbog Žućkove levice na crno-belima, da će ući u meč sa povišenom motivacijom. Mišljenja sam da bi Zvezdi bilo lakše u polufinalu sa Partizanom nego sa Budućnošću.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.