Od već viđenog gubitnika posle (ne)očekivanog poraza od Teleoptika, do tračka nade koji se pojavio osvajanjem plena u Dobanovcima, pa sve do samo desetak minuta dugih koliko i čitava sezona obeležena krizama, finansijskim, organizacionim, kadrovskim problemima, očekivanim padovima, ali i podvizima.
Analiza tek završene sezone, neophodna da i približno sličan scenario ne bi obeležio i novu takmičarsku godinu, tek predstoji.
U osvrtu na okončanu, detalja za radost ima toliko da se mogu u trenu prebrojati. Na kraju, kada se sve sabere srce Čačana mora biti puno.
Upiranje prstom prema šefu stručnog štaba Vladimiru Stanisavljeviću reklo bi se ima, možda, i najviše osnova kada se neko usudi da pronađe „krivca“ za opstanak Borca.
I u trenucima velikog slavlja bez dvoumljenja, šef struke Borca zasluge pripisuje igračima:
– Najzaslužniji su za opstanak, tu dileme nema. Istrpeli su često i neopravdane kritike. Mnogi nisu shvatili da je većina momaka do juče igrala u klubovima nižeg ranga ili sa vršnjacima omladincima i kadetima – kaže Stanisavljević.
Namerno ili ne, tek zahvalio se i tzv. „dušebrižnicima”:
– Nisu verovali u opstanak i njemu se obradovali, možda je i to probudilo inat kod igrača i zbog toga im hvala. Ima vremena za analizu, ali i neophodne promene koje će, verujem, doneti mnogo pozitivnih stvari u funkcionisanju Borca – kratko je, dan posle opstanka Borca, istakao Stanisavljević, poredivši uspeh sa najvišim dometom u istoriji kluba, duelom sa Ajaksom u UEFA kupu.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.