Srpska sudijska škola u debelom je ofsajdu! Daleko od velike scene, sa svega trojicom aktivnih FIFA sudija u 2019. godini, zabasala je u više nego očiglednu krizu.
Zato i ne čudi podatak da je ovog proleća upisala najgori rezultat od kako samostalno „dejstvuje” na evropskim terenima – sa svega dve utakmice međunardonog karaktera.
Da nevolja bude veća, obe je upisao isti čovek – Srđan Jovanović. Beogradski arbitar, uglavnom „nedostupan” na domaćim utakmicama, u februaru je vodio meč šesnaestine finala Lige Evrope, BATE – Arsenal, 33 dana kasnije sudio je duel Kazahstana i Škotske, u kvalifikacijama za Prvenstvo Evrope. I to je sve od arbitara pod ingerencijom FSS.
Đorđić pao na engleskom
Miloš Đorđić, zbog lošeg poznavanja engleskog jezika, odložiće evropski debi za neke bolje dane...
Navodno, beogradski internacionalac propustiće čitavu 2019. godinu, jer je pao na testu iz poznavanja stranog jezika.
Doduše, sredinom februara, na centru stadiona u Cirihu, našao se i Milorad Mažić, završavajući karijeru na evropskim terenima, u duelu švajcarskog tima i Napolija.
Najbolji srpski arbitar svih vremena zaputio se potom u Kinu, ostavljajući FSS sa svega četvoricom FIFA sudija u tek započetoj godini.
U kancelariju na Terazijama 35, u međuvremenu, stigao je plan puta za meč Bajern – Liverpul. Kasno, međutim, Mažić je prvog martovskog dana već bio na putu ka Aziji...
Brzo je otpao i Miloš Đorđić, praktično i pre promocije u internacionalnog arbitra. Drugačiji razlozi, sasvim predvidivi, izbacili su iz ozbiljnih evropskih priča i Novaka Simovića.
Simovića koče godine
Iako u grupi tek promovisanih internacionalaca, na evropskim utakmicama nema ni Novaka Simovića.
Arbitar iz Lovćenca najvećeg protivnika ima u – svojim godinama. U 37, sasvim logično, kao debitant nije previše interesantan nadležnima u UEFA.
Praktično, obojica debitanata, nisu ni imala čestitu šansu da budu delegirani barem za jednu od mnogobrojnih kvalifikacionih, čak ni prijateljskih, utakmica seniorskih ekipa. O turnirima mlađih selekcija da ne govorimo...
Iako od 2012. sa FIFA znakom, doduše uz godinu prekida, nije više tako superiorna ni pozicija Danila Grujića.
Nišlija je često „radio” preko granice, proteklih godina, u prolećnim danima, sudio je čak i EP kadeta, ali je ove sezone njegova istina spakovana, uglavnom, u pozivima iz arapskog sveta, iz Egipta i Saudijske Arabije...
Daleko od ekspanzije započete 2014, oličene čak u 12 utakmica u proleće 2015, srpska sudijska škola u velikim je mukama.
Ako i zanemarimo potkusurivanja na domaćim terenima i činjenicu da najgori i najkompromitovaniji u kontinuitetu i najčešće sude, evropsko ogledalo ume da najbolje razgoliti stvarnost. Tačno do istine...
A, ona je nepobitna – posle Srđana Jovanovića pozicije naše, do ne tako davno i u Evropi uzorne, sudijske škole biće na istorijskom minimumu. Mnogo nižem nivou od postojećeg...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.