Nekadašnja mlada nada Crvene zvezde, a sada uzdanica Rada, savladala je Damira Kahrimana u 49. minutu. Usledila je i proslava sa najvernijim pristalicama tima sa Banjice, vojnički pozdrav i stav mirno pred tribinom.
– Pozdravio sam u stilu „El komandatea” – kroz smeh je objasnio Perović. – U tom trenutku sam shvatio koliku radost sam doneo našim navijačima, hteo sam to da podelim sa njima. Znam koliko im znači pobeda nad Crvenom zvezdom, dve godine sam u Radu i zavoleo sam klub.
Kakav je osećaj dati gol ekipi u kojoj ste nekad igrali?
– Velika je satisfkacija. Kada god igram protiv Zvezde, uvek, svesno ili ne, imam veliki motiv. Ne bih da se vraćam prošlosti, koja je ponekad bila lepa, a ponekad i ne. Razmišljam samo o sadašnjosti, klupskoj i ličnoj.
Stizale su i čestitke za pobedu?
– Prvo sam se čuo sa porodicom, ocem, majkom i sa devojkom. Oni su mi uvek ogromna podrška u svemu. Očekivali su ovaj gol isto koliko i ja.
Pobeda je izvojevana posle velike borbe?
– Mnogo više od pogotka znači pobeda ekipe. Deset saigrača je „izginulo” i tako doprinelo da se na kraju nađem u prvom planu. Niko od saigrača ne zaslužuje manju pažnju od mene, ne to kažem iz kurtoazije. Mnogo utakmica ove sezone sam odigrao bolje nego protiv Zvezde, ali gol crveno-belima uvek donosi publicitet.
Tim je uvek na prvom mestu?
– U Srbiji se gledaju samo golovi, a ja volim da razigravam ostale. Imam već šest asistencija, glavni cilj je da ekipa bude bolja. Mislim da mi to polazi za rukom – samouvereno je zaključio Slavko Perović.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.