Nema sportskih događaja u Srbiji koji izazivaju veću pažnju naših ljudi, ali i evropskih ljubitelja košarke od utakmica košarkaša Crvene zvezde Telekom.
Jer igraju najprestižnije klupsko takmičenje Starog kontinenta. A s obzirom da je košarka po popularnosti odmah iza fudbala, utakmice Evrolige nose naboj na koji retko ko može ostati imun. Pod uslovom da želi biti deo najatraktivnijeg takmičenja, makar sa tribina.
Zbog toga Zvezda i igra u najvećoj dvorani, Kombank-Areni. Istina večeras se sporo punila, evropsko radno vreme prinudilo je mnoge navijače da tek u poslednjim minutima pred početak meča sa Valensijom zauzmu rezervisana mesta.

A na tribinama transparent „Aca Radović – Zauvek deo severa“, zastave Nišlija, Čačana, Šapčana, Kruševljana, Valjevaca, Novobeograđana... u prvom redu doajen među evropskim trenerima Ranko Žeravica u društvu glumca Ivana Bekjareva.
Vladimir Lučić, krilo Valensije, bivši kapiten Partizana, dočekan je uvredljivim skandiranjem, što je već deo folklora, naravno ružnog. Ulazak u salu Velimira Perasovića, bivšeg reprezentativca SFRJ, prošao je potpuno nezapaženo. Ovaj tihi čovek iz Stobreča kod Splita i inače nikada nije davao povoda za nesportsku reakciju prema njemu.
I sve je nekako bilo mirno, iako je Arena na desetak minuta pre podbacivanja lopte bila skoro puna, dok spiker nije najavio aktere spektakla. Tada je sve proključalo, svi su ustali i burno pozdravili svakog igrača u crveno-belom dresu. A onda je opet sve utihnulo, kao zatišje pred buru. Kao da su ljudi na tribinama čuvali energiju za utakmicu.
Fitilj pobede upalili su Mitrović i Blažić, Valensija je bila obezglavljena, Perasović je vikao, ali ko je mogao da ga čuje u takvoj atmosferi. Na kraju, sjajna atmosfera skoro 16000 Delija i ubedljiv trijumf crveno-belih...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.