Ludu atmosferu! Ništa manje ne očekujem od navijača Partizana. Samo tu ludu atmosferu.
Pričao je Rašon Tomas na treningu dan pred utakmicu sa Lokomotivom. Tu „ludnicu“ je dobio. Ali i šal!
Dok je izlazio sa terena, posle individualnog zagrevanja, neko iz grupice navijača Partizana koji su bili smešteni tik iznad prolaza ka svlačionicama bacio je Tomasu šal.
Krilni centar crno-belih poklon je uz osmeh prihvatio. Za svaki slučaj, pitao je da li je to za njega. Bilo je!
I šal, i ovacije koje je dobio a da utakmica nije bila ni počela. Sve to je bilo jasan signal da će beogradski hram košarke „goreti“ na povratku Partizana u njegov nekadašnji dom.
Sjajnu atmosferu „obećavala“ je i pesma koja se na sat vremena pre početka meča mogla čuti ispred dvorane, pa i krcat parking, redovi ispred ulaza...
I, zaista. Bilo je baš tako, kao što je Tomas priželjkivao – ludo. Jeste, bilo je i praznih tih novih plavih stolica.
Ali je i mnogo ljudi stajalo, čak i na mestima gde nisu smeli da se zadržavaju – po prolazima.
Mada, nisu samo ljudi na prolazima stajali. Tokom meča uglavnom su svi stajali. Posebno zbog načina na koji je meč počeo.
Jer su ih tada Janković, Zagorac ili Jaramaz često dizali na noge. A trebalo je uvek nagraditi i sjajnu odbranu crno-belih momaka. To je ono što ti navijači posebno vole. Što uvek zdušno pozdrave.
Kako je počelo, tako je potrajalo do kraja. Uostalom, tako je uvek kada Partizan igra u „Pioniru“.
Arena zaista nudi mnogo toga, pre svega, stolice za sve one koji su stajali, čak i numerisane stolice.
To zaista jeste dvorana po svetskim standardima. Ali ima razlog zašto igrači više vole da igraju na terenu „Pionira“.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.