Engleski šarm, srpska upornost, neviđena sposobnost usvajanja novih znanja. Sublimirani u fudbalu, kao zajedničkom imenitelju, i ličnosti Aleksandra Mitrovića, idealnoj paradigmi priče o momku, čiji ego ne poznaje granice.
Pozadina sazrevanja srpskog golgetera „broj jedan” nikako nije slučajna. I da se obreo na drugom mestu, posle Partizana i Anderlehta, sigurno ne bi izgledao kao danas. Smederevska pronicljivost i spartanski rad na engleskom vazduhu izgledaju sasvim drugačije. Kao osnova za profilisanje napadača o kojem se priča.
S epitetom gol-mašine, neprocenjivog dometa.
– Uživam u fudbalu i u ovim danima. Prija mi u Londonu i Fulamu, pronašao sam sebe. Odlično poznajem i Čempionšip, vanredno zahtevnu i interesantnu ligu. Mnogo se razlikuje od Premijer lige, često pobednika odlučuju bolja fizička pripremljenost i samo mali detalj – objasnio je Aleksandar Mitrović još jednom suštinu životne forme o kojoj Srbija bruji.
NBA ritam, utakmice u ritmu sreda-subota ponekad umore i aždaju, kakva leži u Mitrogolu.
– Jeste fizički zahtevno, ali polako uđeš u ritam, oporavljaš se, treniraš i tako u krug. Nema mogo prostora ni da razmišljaš šta te očekuje narednog dana. Skocentrisan si na aktuelan trenutak, trening, utakmicu, šta-god. Posao jeste malo zahtevniji, dođe do zamora, ali meni je ponekad dovoljan i taj dan odmora da se vratim na sto odsto... I opet se okrećeš pripremi dolazeće utakmice.
Čempionšip ne priznaje favorite. Takva logika ima i uporište u praksi – između trećeg i desetog na tabeli razlika se očitava u samo jednom trijumfu. Tri koraka i skok u Premijer ligu!
– Nema nijednog favorita, svako može da pobedi, ali i izgubi. Zato mnogo ovo takmičenje nazivaju u najinteresantnijim u Evropi. Englezi poštuju lokalne klubove i svaki od njih ima navijače. Unikatne i posvećene samo svom klubu. Fulam, na primer, ima u sebi tu crtu lokalpatriotizma, iako je Čelzi u našem komšiluku. Prate nas ljudi iz istoimenog dela glavnog grada. Kao najstariji klub u Londonu, sa takozvanom „narodnom crtom”, Fulam je izgradio na poseban način svoje ime. Čelzi, naprotiv, više poštuju navijači van prestonice Kraljevstva.
U istom duhu je i Krejven kotidž – stadion Fulama. Tradicija i moderna na jednom mestu, tik pored obala velelepne Temze.
– Sve je u starom engleskom stilu, ima dušu, sačuvano od pošasti modernog doba. Drvene stolice, akustika, poseban ambijent, veza sa navijačima. Stvarno je lepo da se igra... U toku je renoviranje većeg dela stadiona, ali i taj posao sačuvaće ambijentalnu celinu netaknutom.
Odjeknula je daleko, čak i izazvala tektonski poremećaj, ravan (r)evoluciji, vest da je Aleksandar Mitrović ovih dana ugostio i obezbedio ulaznice za tridesetak navijača Crvene zvezde pred meč sa Totenhemom. Sinoćnji duel njegovog Fulama i Lutona omeđio je dve velike utakmice srpskog fudbala – Zvezdinog gostovanja na Vajt hart lejnu i dolazak Mančester junajteda u Humsku.
– Gledaću i moj Partizan na televiziji. Mančester junajted je najveći engleski klub, ovde ima posebnu dimenziju. Svi pričaju o njemu, u Engleskoj se najviše prati. Uvek ima vrhunske igrače, što je pokazao i u poslednjem meču, protiv Liverpula. Ogroman kvalitet na jednom mestu, nekad nije lako ni uklopiti sve njih u moćnu ekipu. Niko protiv Junajteda ne može da bude favorit...
Znači li to da crno-beli nemaju večeras pravo ni na nadu?
– Daleko od toga... Hoće li moći navijači da gledaju utakmicu u Humskoj – odgovorio je Mitrović kontrapitanjem.
Posle potvrdnog odgovora, usledila je i duža elaboracija teme – kako pobednik Kupa Srbije može do iznenađenja protiv engleskog velikana?
– Partizan je kući uvek neugodan, uz malo sreće, sve je moguće. Pred Grobarima će to da bude sasvim drugačija utakmica, od očekivane u Mančesteru. Naši klubovi, to mora da se poštuje, uživaju prednost domaćeg terena. Gledao sam i kako su crno-beli odigrali u Kazahstanu, očigledno imaju dobar tim i sa sjajnim trenerom, kakav je Savo Milošević, mogu daleko da doguraju. Često se čujem sa Stojketom, Miletom, Markecom i Bambijem, uveravaju me da imaju odličan ambijent u timu. Vidim i da mlađe snage imaju dobar štof.
Informacije iz Mančestera, takođe, ima iz prve ruke. Razgovori sa Nemanjom Matićem, zaokružili su kompletnu sliku u najavi beogradskog duela.
– Čuli smo se nekoliko puta, imaju problema. U Evropi vidim da menadžer Solskjer pruža šansu mlađima, bolje da oni igraju u Beogradu.
Vagajući argumente sa obe strane, golgeter srpskog državnog tima i engleskog Čempionšipa, osmelio se i saopštio konkretnu prognozu večerašnjeg duela na travi stadiona u Humskoj ulici:
– Partizan može do trijumfa, biće 2:1!
Engleska dimenzija fudbala, po svemu specifična, dijametralno je suprotna od kontinentalne. Prija i našem napadaču.
– Na višem je nivou, nego kod nas. Englezi su podigli, u komentarima, fudbal na filozofski nivo. Uz TV duele, komentarišu učinak igrača, 24 sata pričaju o svakom detalju. Volim da čujem i pratim te emisije.
Graja dece ne može da se kupi...
Narednu utakmicu, protiv Luksemburga, Orlovi će igrati uz podršku dece do 14 godina.
– Bolje to nego prazan stadion. Obradovaćemo decu pobedom, video sam na poslednjim utakmicama Partizana koliko golovi mogu da usreće tu dečurliju. Ta graja ne može da se kupi...
Uživaću u rekordima kad završim karijeru
Fulam se diči što u svojim redovima ima golgetera o kojem Srbija priča. Dočekale su Mitrovića u Londonu, poslednjih dana, informacije da je sa poslednja dva gola dostigao sedmo mesto na večitoj listi strelaca našeg državnog tima.
– Sigurno da je to i za mene velika stvar. Rekao sam da me ti golovi ne opterećuju u ovom trenutku. Uživanju u tim podacima kad budem završio karijeru. Trudim se i radim na svakoj utakmici, pokušavam da pružim sve od sebe. Jesu najlepši, ali uspeh na terenu ne očitava se samo u broju postignutih golova. Bitne su i ostale stvari, pobeda tima uvek ostaje cilj svih ciljeva!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.