Bio je to ambijent za pamćenje. Crveno-beli barjaci po svodovima Arene, ista melodija pesama, ne smenu grčke i srpske reči, impresivna koreografija... Prelepo, jedinstveno, ali bez koristi za Crvenu zvezdu.
Takva atmosfera uslovila je da crveno-beli gotovo totalno izgube domaći teren. Druga je dimenzija kada rivala dočekaju salve zvižduka, a ne aplauzi i pesma ili kada se Crvena zvezda diže, a počne da se peva gostima.
Praktično, grmelo je kako treba samo u poslednjoj četvrtini, kada su crveno-beli i najbolje igrali. Videlo se da vape za tom energijom koja je do tada bila podeljena...
Daleko od toga da bilo ko može i sme da traži alibi za poraz u atmosferi ili da zameri Delijama na načinu na koji su dočekali braću. Zadužili su ih, u Atini u najmanju ruku mora da bude isto.
Ipak, mladi tim Crvene zvezde ne može preko realnog bez pravog huka sa tribina... Kao u uvek, kod ovakvih dilema, istina je negde na sredini.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.