Raspored takmičenja je takav da sve selekcije, muške i ženske u vrhunskom rukometu, čeka "pakao" do narednog leta zaključno sa Olimpijskim igrama u Tokiju. Kako pripremiti ekipu, a s druge strane, sačuvati devojke od velikih napora?
- Zajedno smo bili prošle godine na Evropskom prvenstvu, znamo koliko devojaka je odsustvovalo i koliko se povredilo tokom samog takmičenja. Da se ne ponavljamo, to je tako, niko ne sluša trenere i igrače. Igraju se i klupske utakmice u nedelju uveče, a pripreme reprezentacije počinju u ponedeljak. Pitale su me i vaše kolege, šta bi bilo da imate dva i po meseca za pripreme kao košarka i odbojka? Znam šta bi bilo, ali džaba je da pričam. Mora da se vodi računa o sportistima. Normalno bi bilo da deca dobiju sedam dana da zaleče mikropovrede, pa da se onda krene sa ozbiljnim radom kao što su prirpeme za Svetsko prvenstvo. Kada je rukomet u pitanju, samo pripreme za Olimpijske igre su pripreme u pravom smislu te reči. To je jedini način da bi kvalitet isplivao. Jedino tako rukomet može da nađe svoje mesto u sazvežđu ostalih timskih sportova. Tu nešto ne dostaje. Rukomet je mnogo lep sport i to treba da se vidi.
Ima potencijala među mlađima. Često se postavlja pitanje i šta će biti sa ženskom reprezentacijom kada sadašnje vedete prestanu da igraju?
- Nesrećnim spletom okolnosti izgubili smo jednu juniorsku generaciju zbog organizacije turnira koji je posle otkazan. Radili smo celo prethodno leto, dobili od Saveza šest nedelja za juniorke i kadetkinje. Igrali smo dva evropska finala. Mnogi kažu "od koga ste izgubili", a kada pobedite, onda je to nebitno i nije druga divizija kvalitet. Hoću da kažem nešto drugo. Postoji dosta finog potencijala, pogotovo u kadetskoj reprezentaciji. Spletom okolnosti sa nama na Svetskom prvenstvu će biti 17-godišnja Jovana Jovović. Nedostaje nam vreme za rad, takmičenja, okupljanja, ali radimo na tome.
Uz zbog trudonoće odustnih Krpež-Šlezak i Radojević, neće biti ni Sanje Vujović, a u odnosu na prošlo veliko takmičenje, ni Marije Čolić i Andree Lekić...
- Povrede su neminovnost, nismo bili kompletni ni jednom takmičenju od kada sam selektor. Marija Čolić je poslala pismo, zahvalila se, Sanja je rekla da ne može, materinstvo je materinstvo. Imamo dve trudnice, Andrea je doživela vrlo nezgodnu povredu... To je ono o čemu sam govorio, da sačekamo kraj nedelje iako je spisak objavljen. Ne sme to da bude izgovor, da tražimo alibi, posle svega, da li smo prošli ovako ili onako. Devojke su pozvane, imaju šansu, šansa je vrhunska, jedinstvena, na nama je, na njima je, da uradimo sve što može, najbolje, koliko se može. Šta je to najbolje, videćemo kada se završi. A kada se završi, analiza, opšta, duboka, stručni štab i devojke, da bi se nastavilo dalje, proces mora da postoji i dalje. Sistem mora da postoji. Jovana Jovović se lako uklapa u to jer duže vreme radimo sa njom u pogonu. Šta da kaže Danska kada ode Mikel Hansem? Ništa, "imamo četiri, pet koji čekaju da ga zamene". Ako mi to napravimo, iako nismo po ulaganjima kao Danska, onda će to biti prava stvar. Moramo da verujemo u devojke. Maksimalno im verujem. Ako nekome daš poverenje, vratiće ti.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.