Holandija. Roterdam. Petak jutro. Aerodrom. Fudbaleri Partizana, lica „načičkanih” tugom, čekaju let za Beograd.
Očigledno, posle neprospavane noći, produkta remija sa AZ Alkmarom – inicijacijom prekida sna o proleću u Ligi Evrope.
Miloš Vazura, generalni direktor, po ulasku u prostoriju prilazi stolovima i hrabri crno-bele. Naročito stručni štab, predvođen trenerom Savom Miloševićem.
I, ljubazno, nesumnjivo – s bolom u duši, odgovara na Žurnalovo pitanje: kako ste preživeli Partizanovo holandsko „od sjaja do očaja” za svega pet minuta?
– Teško... Najteže do sada!
Pogled... u daljini...
– Odigrali smo sjajnu utakmicu, pokazali da zaslužujemo Evropu. U svim velikim mečevima izgledali smo kako treba. Pritom, počeli smo i s konsolidacijom u prvenstvu: s velikom razlikom pobeđujemo sve protivnike. Imamo najbolji tim, ovo neće da utiče na klub...
Kratka stanka...
– Izgubljena je velika šansa, na žalost, sve smo prosuli sami: bili dobri i nismo u poslednjih pet minuta. AZ se ništa nije pitao, baš kao ni Astana, Holanđani i Mančester u Beogradu. Iz Alkmara su se busali: „Partizan je bio bolji u Humskoj jer smo ostali s desetoricom”, ne, nije istina, već zato što smo kvalitetniji tim.
Dobro, Parni valjak je (igrački) stabilizovan, da li i finansijski?
– Izgubili smo ozbiljan novac činjenicom da nismo prošli dalje. Kad se igra Liga Evrope sve je stabilnije: mnogo više para, transfera... Ekipa je selektirana tako da imamo mlade, ekstra mlade, starije i ekstremno starije igrače. Eto, kad se tako nešto napravi, cene najmlađih idu gore. Međutim, velika, velika prilika je propuštena. Evropa je mogla i dalje da gleda Partizanove bisere.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.