Vladimir Mišović, golman Crvene zvezde, otkrovenje srpskog vaterpola na SP do 20 godina Kuvajtu. Oduševljavao se komentator kuvajtske televizije, mnogo u Srbiji su se pitali „ odakle je bre ovaj“.
– Rođen sam u Pančevu, 15. septembra 2001. Počeo sam da treniram sa deset godina u Mladosti. Nisam odmah bio golman. Na jednoj utakmici ga nismo imali prijavio sam se da branim. Trener je bio zadovoljan. Malo sam igrao, malo branio. Posle sam ostao na jedinici – priča Mišović.
U Crvenu zvezdu je došao 2014. i pao u ruke trenerima Nikoliću, Filipoviću, Haliloviću. U prvi tim ga je ubacio Dejan Savić, tada ga je „kontrolisao“ Žarko Petrović, sada radi pod nadzorom Igora Milanovića.
– Moje je da radim, nije mi teško. Sada sam tu sa Ivanovim. Rus je veliki drugar, pomaže mi. Sve vreme mi je slao poruke čestitao. Odlično se slažemo.
Sa visinom 1,91 i težinom od 80 kg ne deluje baš gabaritno za golmana.
– Tako je, ali radim na nogama i što bržim reakcijama. Mislim da tu mnogo da napredujem.
Nije očekivao da bude prvi golman u Kuvajtu. Posle odluke selektora Stevanovića da se zahvali čini se neprikosnovenom Bulajiću, dobio je šansu. Šansu koju je iskoristio.
– Hrabrio sam se, znao sam da treba da budem oslonac ekipe. Dan pre starta sam se potpuno rasteretio. Rekao sam sebi „ ili jesi ili nisi”. Nije mi Stevanović mnogo govorio osim da branim kako znam. Dosta sam razgovarao sa Kozomarom, takođe trenerom. Imao sam podršku od svih njih...
Kompletan tekst možete da pročitate u broju Sportskog žurnala za 25. decembar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.