Luka Jović je napustio kućni karantin u Madridu, odnosno samoizolaciju u trajanju od dve nedelje na koju je bio primoran kao i svi igrači kraljevskog kluba i na opšte iznenađenje obreo se u Beogradu.
Ostaje pitanje: šta mu je to trebalo... Bez obzira što je mlad, u decembru je napunio tek 22, već sad može da se kaže da period od dolaska u najveći klub na svetu predstavlja pad u karijeri, i to ne blag.
Doduše, treba imati u vidu da je ovak kratak period od kad je započeo profesionalnu karijeru, 2014. u Crvenoj zvezdi, takođe ispratio uspon i pad kakav se retko događao i u mnogo dugovečnijim karijerima.
Skrenuo je pažnju na sebe ne samo sa 13 golova na 48 mečeva za crveno-bele, već mnogo više zrelom igrom koja je odudarale od njegovih 16 leta, pa je, kako to obično biva u današnje vreme, već januara 2016. promenio sredinu i postao član Benfike.
Među lisabonskim Orlovima usledila je stagnacija – u naredne tri godine odigrao je 18 mečeve za B tim (četiri gola) i tek dva za prvi tim, bez datog gola.
Sasvim logično, bio je zreo za pozajmicu, a uprava portugalskog velikana odlučila se da ga prosledi u Ajntraht i time mu učinila životnu uslugu.
Malo je reći da je Jović u Frankfurtu na Majni prosto eksplodirao, partije tamo stavile su ga u red najtalentovanijih napadača današnjice, a posle prve sezone u kojoj je na 22 meča u Bundesligi dao devet golova, postao je i reprezentativac Srbije.
Naredne sezone, 2018/19. bio je još vredniji i efikasniji, odigrao je 32 kola i bio strelac 17 golova, a u Ligi Evrope, gde su ispali tek u polufinalu od Čelzija, budućeg osvajača, iskazao se sa deset golova. Na koga je sve to ostavilo najbolji utisak? Tako je, na skaute Reala!
Predsednik Kraljevskog kluba Florentino Perez zaista nije žalio novca da dovede Jovića na „Santijago Bernabeu”, platio ga je 60 miliona evra, što je bio drugi najveći transfer Reala u prošlogodišnjem letnjem prelaznom.
Samo je Eden Azar bio skuplji, sto miliona evra, čime je izjednačen klupski rekord Gereta Bejla iz 2013.
Usledio je pad, ali ovoga puta ne toliko neočekivan, pošto zaista nikom nije lako da se nametne u tim godinama i već u prvoj sezoni u klubu najveće veličine, tako da bez obzira što je imao malu minutaži, i što je postigao samo dva gola, za njega zaista ima vremena da se nametne i ostavi dubok trag.
Za razliku od ostalih naših igrača koji su tek delimično uspeli u toj sredini (Milan Janković), ili nisu uradili mnogo toga (Predrag Spasić, Dejan Petković i Perica Ognjenović).
Međutim, ukoliko Jović želi da se to ostvari, a svakako želi, mora da obrati pažnju da mu se ne ponavljaju neke stvari koje su mu se dešavale u „vanterenskim aktivnostima”.
Recimo, u Realu su mu zamerili što je jednom prilikom neovlašćeno dao intervju, a koji, uz to, kako je saopšteno, „nije bio afirmativan po klub”.
Septembra prošle godine samoinicijativno je napustio reprezentaciju Srbije posle meča sa Portugalijom, pred duel sa Luksemburgom, pa mu zbog toga selektor Ljubiša Tumbaković kasnije nije slao poziv. Na sreću, u međuvremenu su izgladili odnos...
I na kraju, usledilo je napuštanje samoizolacije u Madridu i dolazak u Beograd u „doba korone”, što je izazvalo šok i u Španiji – madridska Marka prenela je informaciju „da ga čeka drastična kazna od Reala zbog napuštanja samoizolacije, ali i od srpskih vlasti zbog kršenja pravila karantina” – i u Srbiji, gde je prekršio pravilo da oni koji dođu iz inostranstva moraju da provedu dve nedelje u samoizolaciji.
Još jednom: šta mu je to trebalo...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.