Poznajući srpski mentalni sklop, neretko obojen i „bogomdanošću”, devizom „od mene počinje” i „nezarezivanjem” starijih, priznaćete, retkost i - muzika za uši. Sad kad je, međutim, ostao bez slavnog učitelja, prožeto, pre svega, neizmernom tugom:
– Neverovatno šta se događa poslednjih dana: kakve udarce trpi crno-bela porodica?! Praktično, svi ti ljudi koji nas napuštaju: dragi mi Mihajlo Ružić, Dule Grujić, Miša Tumbas, zaključno sa, hoću da verujem, Radomirom Antićem. Odlaze prijatelji...
Treperenje glasa i...
– Radomira sam upoznao 2002, u Madridu, od tada datira neki naš odnos i, može se reći, prijateljstvo. Produbljeno, pak, 2008. kad je došao u Srbiju i preuzeo reprezentaciju, uključivši i mene, početnika, u njen rad.
Bujica emocija...
– Pružao mi je uvek nesebičnu podršku, medijski i lično, shvatićete, mnogo mi je to tad značilo. Večno sam mu zahvalan! Imao sam priliku mnogo da naučim od njega, bio je poseban čovek, svaki naš razgovor predstavljao je malo bogatstvo. U rečenici znao je da sažme suštinu...
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.