Početna / Košarka / Širom planete

SARAJEVO LjUBAVI MOJA - Kari o ljudima, Bosni, 1971, centru Jugoslavije...

Titula državnog prvaka SFRJ došla je 1978. kao i nacionalni kup - zbori Svetislav
ФОТО: Принсткрин

Pre više od četiri decenije, tačnije 5. aprila 1979. Bosna se popela na krov Evrope. Svetislav Pešić je bio deo zlatne generacije koja je utkala sebe u trofej i udarila temelje čuvene jugoslovenske škole košarke.

Na pitanje kako iz ove perspektive gleda na taj impresivni uspeh, legendarni stručnjak kaže:

- To su bila vremena kada je postojao kontinuitet stvaranja ekipa. U Bosnu sam došao sa Bošom Tanjevićem 1971. Ja iz Partizana, a on iz OKK Beograda. Bili smo druga liga i odmah ušli u elitu, već u prvoj sezoni. Ogroman rad je bila tajna velikog uspeha Bosne. Iz godine u godinu smo podizali lestvicu. Titula državnog prvaka došla je 1978. kao i nacionalni kup. A, onda godinu dana kasnije, i taj trofej prvaka Evrope. Danas je tako nešto nezamislivo. Sada ako jedne godine ne uradiš ono što je zacrtano, sve se tumba i menja. Odmah ide nova ekipa i novi treneri. Bila su to drugačija vremena. Vremena kada su uprave i treneri imali daleko više strpljenja. Kada su svi verovali da su kontinuitet i veliki rad temelj za postizanje velikih rezultata. I ranije se pobeđivalo i gubilo, ali nije bilo velikih drama. Drugim rečima, bilo je to vreme kada se stvaralo.

Prvo kao igrač, pa posle kao trener, čuveni Kari je u Sarajevu ostao do 1987.

- Imao sam veliku sreću da sam živeo u gradu koji je u to vreme bio centar Jugoslavije. I to u svim segmentima života, sportu, umetnosti, kulturi... Kao dodatak na sve to došle su i Olimpijske igre. Tokom tih godina sam doživeo toliko lepih i nezaboravnih trenutaka. Nikada nisam verovao da u Sarajevu može da se dogodi to što se dogodilo. Da li sam bio naivan, emotivan ili nešto treće. To ne znam. Ali i dan danas, kada je sve to prošlo, ti ljudi sa kojima sam se družio, bez obzira na veru i nacionalnost, i dalje su moji veliki prijatelji. Ljudi su ti koji čine ga takvim kakav jeste. I sada kada odem u Sarajevo, imam svoje mesto gde pijem kafu, gde idem na ručak i provodim vreme sa svojim prijateljima. Nažalost, nisu svi živi. Ali, koliko god sam ja živ, živeće i svi oni u mojim sećanjima.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.