Predrag Strajnić, komentator RTS-a, navijačima Partizana nije podario samo legendarno „Ajmo, Milivoje” iz 2003, s penal ruleta u Njukaslu pri premijernom plasmanu Parnog valjka u Ligu šampiona, već i...
„Kakav gol Petrovića! Partizan vodi 1:0, u 73. minutu! Nešto slično kao što je uradio Kleo u prvoj utakmici na stadionu Crvene zvezde. Izuzetan potez reprezentativca, majstorski je savladao Stamenkovića sa više od 25 metara!”
Da, 8. maj 2010. zauzima posebno mesto u crno-belom spomenaru: na današnji dan, pre tačno deceniju, Partizan je savladao najljućeg rivala u 138. večitom derbiju i trasirao put ka tituli, junak - Radosav Petrović!
Šlagvort da okrenemo broj rođenog Ubljanina, uzdanice španskog drugoligaša Almerije i...
Da li ste svesni da je prošlo već 10 godina do golčine crveno-belima: imate li, možda, osećaj kao da je bilo juče?
- Nisam svestan da je prošlo toliko, sve je, nekako, proletelo, osećam se još mlad, ali kad se pogledam u ogledalo i vidim koliko mi je kose ostalo, shvatim da je, ipak, prošlo mnogo vremena - duhovito je, iz sunčane Andaluzije, otškrinuo „memoarsku dvoranu” večiti ljubimac Grobara.
Kad ste poslednji put gledali snimak remek-dela na Jutjubu: naježite li se na Strajnićev glas?
- Poslednjih godina nisam često gledao taj snimak, uglavnom, kad mi ga neko pošalje, obično na taj dan, međutim, uvek je lep osećaaj, osetim se ponosno!
Zvezdin golman Stamenković, realno, nije imao šanse, to vam je najlepši/najdraži gol u karijeri?
- Bilo je još lepih golova posle toga, ali najdraži, verovatno, da: imao je uticaj na moj dalji razvoj, odnosno, na nivo samopouzdanja. Realno, u toj ekipi bilo je dosta boljih igrača, ali gol u derbiju vas, nekako, obeleži za čitav život i - srećan sam zbog toga. Ljudi i dalje to pamte!
Tri godine kasnije, upravo u Žurnalu, rekoste: „Ni Albert Nađ, koji je hapsio najbolje svetske fudbalere, nije uspeo da me uhvati kad sam potrčao ka Jugu”?
- Ha, ha, istina... Kad sam video da je lopta ušla u gol, nisam ni znao gde trčim, zapravo, pokušao sam da nađem drugove sa Uba koji su bili na Jugu i da otrčim do njih, ali... Bezuspešno! A, Nađ, u cipelama i odelu, nije imao šanse da me stigne, bio je to strašan sprint...
Da nije bilo tog gola, ne bi bilo ni Partizanove Lige šampiona 2010?
- Smatram da bi bilo Lige šampiona i bez tog gola: i s bodom iz derbija bili bismo prvi, ali sigurno da nam je dosta olakšao posao, praktično, prvenstvo je bilo rešeno s tom pobedom!
Beše to proleće za nezaborav: Partizan je stigao minus sedam i postao, pod komandom Aleksandra Stanojevića, šampion?
- Čitava ta sezona bila je čudna, ako se ne varam - bili su neki izbori u klubu, prilično turbulentno, promenili smo trojicu trenera, ali smo, ipak, prvenstvo završili bez poraza! Ne bih izostavio ni Jokanovića, na klupi, doduše, samo nekoliko početnih kola, međutim, uveo nas je u Ligu Evrope, ni Plavog Stevanovića, vodio nas je najveći deo sezone, sa njim smo dobili i čuveni derbi na Marakani sa igračem manje! Ali, Saletu Stanojeviću, svakako, pripadaju ogromne zasluge: preuzeo nas je kad smo bili u nokdaunu, na minus pet i ispali iz kupa od Vojvodine na „JNA”. Probudio nas je, ulio nam neviđeno samopouzdanje i energiju, brzo nametnuo stil po kom smo postali prepoznatljivi. Igrali smo odličan fudbal!
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.