Okrepljen zlatiborskim vazduhom, ne libeći se da u dobro poznatom stilu gađa u metu, i ovog puta spreman je da uđe u suštinu. Uz neizbežnu paralelu s vremenu u kojem je donosio odluke.
– Pre izbora selektora nužno je da utvrdimo ko će da igra za reprezentaciju. Danas, nažalost, imamo tri grupe igrača. Pojedinci nisu spremni da igraju i to javno kažu, drugi se ne bore u dresu sa državnim grbom, treći pružaju mnogo skromnije partije, nego u klubovima. Pošteno je da popričamo sa svima i čujemo ko hoće da igra za Srbiju. Govorim to iz ličnog iskustva – prisetio se Đorić 2002. godine.
Od tada je prošlo 12 godina, a fudbal nam je odavno u slobodnom padu?
– Ovog puta savez je jači nego kad su mene gurnuli u vatru. Tada je valjalo reći Piksiju, Mijatoviću i Jugoviću da je kraj. Ako Radovan Ćurčić bude sam raščišćavao situaciju, ne piše mu se dobro. Budući selektor je pokazao mnogo protiv Španaca i zato se plašim da ga ne potrošimo. Mlada i A reprezentacija su dva odvojena sveta. Ćurčićev diplomski rad moralo bi da bude Evropsko prvenstvo, kruna rada i ulaznica za najveće izazove.
Kompletan intervju sa Milovanom Đorićem možete da pročitate u broju Sportskog žurnala za 25. novembar. Ukoliko želite da se pretplatite na elektronsko izdanje Žurnala kliknite OVDE.
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.