Piše: Zoran Stojadinović
Jednoga dana, po uzoru na naratora iz kultne serije „Grlom u jagode“, neko će možda komentarisati i događaje koji su obeležili četvrtu martovsku sredu godine 2021...
„Tog 24. marta, Dragan Stojković Piksi debitovao je kao selektor i ostvario prvu pobedu na putu reprezentacije ka Mondijalu...
Aleksandar Mitrović je postigao dva gola i izjednačio istorijski rekord Bobeka...
Dušan Tadić je pobrkao Mitroviće, kad je izlazio sa terena, traku je umesto Aleksandru – stavio na ruku Stefanu.
U jeku ushićenja zbog kapitenske trake, Stefan je „asistencijom za gol častio“ Irce...
Irci su posle sedam utakmica konačno dali gol, i to ne jedan, nego dva – Srbiji!
Većina ljubitelja fudbala u našoj državi nije se tangirala jer, kao ni pola veka ranije, nije mogla da gleda utakmicu...“
U iščekivanju drugog velikog iskušenja na putešestviju ka Kataru, ovog puta istinski teškog jer u Beograd je stigao šampion Evrope predvođen Kristijanom Ronaldom, Dragan Stojković verovatno je u podsetnik upisao: „nikad više ne pominjati Tumbakovićevu Škotsku, Muslinovu Austriju kako neko jednog dana ne bi pominjao Stojkovićevu...
„Piksijeva Irska“ neće se na sreću pominjati jer je novi selektor na vreme shvatio šta mora da uradi da ne bi dospeo u društvo bivših...
Objašnjenje da je tim onako sastavio zbog tri vezane utakmice ne opravdava ga, jer je, protiv Iraca koji na sedam prethodnih uzastopnih mečeva nisu nikome dali gol, a u Beograd su doputovali bez više od pola tima – od prvog minuta na bokovima umesto bekova morao da ukaže poverenje ofanzivcima.
Da li Lazoviću, Živkoviću, Radonjiću ili Kostiću gotovo da je svejedno jer će protiv Portugalije verovatno samo jedan od njih dobiti priliku da bude starter. Međutim, sad je to apsolutno nevažno u odnosu na cilj koji je Piksi ostvario.
Dragan Stojković je bio jedan od najvećih fudbalera koje je iznedrila naša zemlja. Oblačio je dres reprezentacije i kad mu u Marseju nisu cvetale ruže. I uvek bio zapažen.
Možda je i zbog toga na apatiju Aleksandra Mitrovića u Fulamu gledao drugačije od onih koji su ga, kako je rekao – pitali: „zbog čega zoveš Mitra, ne igra u Engleskoj“... Ko god bio – dobio je odgovor.
Aleksandar Mitrović je duša ovog tima, centarfor razbijač dostojan rekorda i najboljeg strelca u istoriji reprezntacije.
Da bi i fudbalske analfabete shvatile: Savo Milošević je za reprezentaciju odigrao 102 utakmice i postigao 37 golova, Aleksandar Mitrović je na 62 dao 38! Procenat za apsolutni respekt.
Baš kao što je za poštovanje i činjenica da je Dušan Tadić asistirao za sva tri gola na Piksijevom debiju kraj klupe Srbije.



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.