Nemanju Majdova svi su u Tokiju videli na pobedničkom postolju, a on nije prošao ni prvo kolo:
- Život ide dalje. Ne mogu da sakrijem razočarenje što nisam uspeo da osvojim jedinu medalju koja mi nedostaje i da predstavim Srbiju onako kako mogu i znam. Želeo sam je i radio za nju. Ali to je džudo, jedna greška, nema popravnog, ideš kući. Nekad čovek pregori od prevelike želje i ne uspe da prikaže sve što ima u četiri minuta. Ali, život ide dalje. Svako nosi svoj krst. Ja svoj nosim uzdignute glave. Znam ko sam i šta sam i imam mnogo stvari kojima se radujem u životu i budućnosti. Bog zna šta je najbolje za nas, šta nam je potrebno, a šta ne. Nastavljamo dalje, imam još mnogo godina karijere ispred sebe, tek su mi 24 i još uvek mnogo uživam u ovome što radim. Koliko god da je nekada teško i naporno, volim ovaj život i stvarno živim život o kom sam sanjao. Hvala vam na silnim porukama i ljubavi, vratićemo se jači.

Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.