SN: Pretvorili smo se u rasadnik igrača za menadžerske poslove

Sportske novosti donele su opsežnu analizu koliko su prozori doneli napredak svetskoj košarci i da su mnoge reprezentacije u prethodnih pet godina postale bolje nego što su bile.

Prenosimo vam deo teksta, koji se može primeniti i na našu situaciju, a kompletan članak možete pročitati na OVOM LINKU.

„Hrvatski problem, u nešto manjem obimu i srpski, jer je košarka tamo puno ozbiljniji sport, jest što smo izgubili sistem, pretvorili se u rasadnik igrača za menadžerske poslove. Izgubili smo, ako želite, i kult reprezentacije. Otići na kampove u SAD danas je važnije nego igrati za reprezentaciju, a ponekad se - to se posebno može primetiti kod visokih igrača - reprezentacija odbija i da se ne bi shvatilo kako su poneki od njih sasvim drugačiji igrači u internacionalnoj košarci nego su to na najvećoj sceni.

Neki košarkaški liliputanci su na svemu tome profitirali. Švedska, Finska ili Belgija mukotrpno su gradile svoje sustave, posvetile su pažnju školovanju svojih igrača, pa i trenera te stigli su do nivoa da se mogu nositi s najvećima. Neće ih svaki puta srediti, ali biće barem blizu, kao što je to bila Švedska kontra one strašne Slovenije.

Dok se ne shvati sistem, dok se ne naprave srednjoročni planovi za igrače koji su kadri nositi dres reprezentacije, dok se ne izoliraju kritične pozicije i na njima se bude dodatno radilo ili ako ne ide drugačije, kao što je slučaj kod nas, onda se pribegne uzimanju stranca, neće biti dobro..

Uostalom, Crna Gora je u jako dobroj situaciji što se tiče plasmana na SP, bila je i na onome proteklom, a do Eurobasketa je stigla zbog eliminacije Rusije. No, ta je država s manje stanovnika nego ih ima grad Zagreb uprkos svojih okvira uspela raditi najpametnije. Oni nemaju jednog stranca, oni ih imaju nekoliko, pa od akcije do akcije biraju kojeg će uzeti pod barjak. I premda je ABA liga uvelike uvalila u probleme Srbe i Hrvate, upravo su njome najviše profitirali Crnogorci, koji su pre dvadeset godina u regionalnu ligu ušli s jedva jednim klubom, Budućnosti, dok danas imaju tri kluba u ABA ligi i sva tri su bolja, bogatija od hrvatskih klubova, ali i u ABA 2 ligi imaju još najmanje tri kluba. Uspeli su u sustavu koji se postavio izvući najbolje za sebe. I oni imaju problema s menadžerima, ali tu nastoje izvući najbolju korist za sebe.

Ili, uzmite Island koji je u ovim kvalifikacijama sredio Italiju i s dobrim skorom i šansama ulazi u drugu rundu. Taj Island ima duplo manje stanovnika od Crne Gore, ima stanovnika otprilike koliko imaju zagrebački kvartovi Dubrava i Sesvete zajedno. I prisutni su u kolektivnim sportovima na velikoj sceni. Rukometaši su jako dobri, nogometaši vrlo solidni, a eto rade i nešto u košarci.

Kako s toliko malim brojem stanovnika? Pa to je pitanje na koje bi hrvatska kineziološka znanost trebala otkriti odgovore. Simpatično je kad naši profesori s KIF-a tumače Kinezima kako postavljati sistem sporta, ali oni bi se sami trebali otići školovati na Island i tamo proveriti kako se radi selekcija u uslovima gde se mora boriti za svakog onoga klinca koji se pojavi sportu i što raditi da svaki od njih u tom sportu i ostane.

Crna Gora je svoj manjak broja stanovnika riješila novcem koji se ulaže u sport, ovako i onako, ali i mudrim uzimanjem stranaca, dok je Island izabrao drugačiji, rekli bismo teži put. Hrvatskoj prijeti demografski kolaps, manje nas je od četiri milijuna, sve se manje dece rađa iz godine u godinu, a nogomet od onih klinaca koji su motorični uzima najbolje. Ostalo se raspoređuje u preostale sportove, pa je tu konkurencija sve manja i manja, a samim time i razvoj potencijalnih prvaka dosta teži.

Strategija našeg sporta, ne samo košarke trebalo bi biti kako od onih koji treniraju izvući najbolje. Stoga je posjet Islandu prvo što bih napravio da imam bilo kakvu moć u upravljanju politikama hrvatskog sporta...

Polako, ali sigurno, bogatima će tu biti lakše i duže će opstati, menja se slika sporta, jer danas svako ima „nou-hau”, što je nekad bilo ekskluzivno pravo samo nekih. Danas će talentovani trener s Islanda pre otići za SAD i tamo se školovati na nekom sveučilištu nego će to otići bilo ko iz regije. Posebno ne iz Hrvatske, gde ukoliko radite u mlađim kategorijama i nastojite od toga živeti možete biti jedino - socijalni slučaj.”