Voždovac i Novi Pazar sutra otvoriće 17. sezonu od osamostaljenja Srbije. Nekad bi bila vest dostojna porođajnog uzbuđenja roditelja i bliskog im okruženja, danas samo dnevne informacije.
Razlozi su brojni i neprobojni, uskogrudni i neretko opskurni.
Otud sve malobrojniji ljubitelji ovdašnjeg fudbala priželjkuju barem za gol i asistenciju – a, tek za majstoriju - kvalitetnije loptanje od prošlosezonskog; dok sve bezglasniji stručnjaci od rapidno opadajućeg ugleda uvijeno procenjuju ekipne i individualne kvalitete i, kao po komandi, gromko najavljuju dopadljivo i zabavno takmičenje.
Ne i Milorad Kosanović, trener od zanata vanrednoga.
Elem, razočaran ovofudbalskom zbiljom sebi svojstveno nekurtoazno i ujedljivo otvoreno priča u novinarsko pero, ne kao većma kolega u odabranom društvu kad se čovek sklanja u piće, nazubljeno otkriva ovosezonska očekivanja i (ne)zanimljiv maraton Crvene zvezde u odbrani oba domaća trofeja.
- Zvezda je koliko danas prvak države, preostali nemaju šta da traže – autoritativno tvrdi čuveni Čika Miša.- Najizbalansiraniji tim ima u poređenju s konkurentima, moćniju logistiku. Zato i ne možemo da očekujemo visok kvalitet ligaškog fudbala. S druge strane, interesantnost gledanja bi mogli da uvećaju Partizanov tim na nižem nivou od prošlogodišnjeg i na to reakcija Čukaričkog. Vojvodina je kao nešto poradila na jačanju kluba i ekipe, ali neubedljivo... meni. Ostali su podjednako slabi, boriće se za preostala mesta. A, ovi što su ušli u ligu i oni što su u minuloj sezoni jedva ostali – za ostanak u elitnom rangu.
Kosanovićevom stavu u prilog nikad kraća pauza između sezona, četvoronedeljne instant pripreme, kvantitativno opterećeni timovi i prepolovljeni omladinski prerano prevedeni u seniorski fudbal i oseka vrsnih stranaca u ovoletnjem prelaznom roku.
- Sve je zbrzano, da. Ali, ako znate da radite, mnogo toga može da se predupredi i prevaziđe. Izuzev tropske vreline čak i u noćnim utakmicama potrošnja igrača je enormna, da ne kažem – užasna! Smatram da gorepomenuto neće kapitalno uticati na ovo o čemu pričamo, možda hoće u klubovima bez valjano odrađenih priprema i prenesenih navika igrača iz slabije rangiranih liga. Što se dosad malopridošlih stranaca tiče, mislim da su neimanje novca i vremena za ozbiljno praćenje učinili svoje. I, pametnije je što su stali...
I, zašišta kao tek aktivirana „kragujevka”!
- Ovo što je kupovano u poslednje dve-tri godine je strašno, najblaže rečeno. Pare bačene nizašta... jezivo, zbilja. Tek lakrdija s „bonusima”?! Propast, u najavi! Samo fudbalske analfabete i trgovci decom mogu da zagovaraju status startera u prvom timu na osnovu mladih godina, isključivo. Igračku neusavršenost najčešće skupo plate u inostranom klubu, traju koliko i ugovor. Potom vrate u Srbiju, ne mogu da igraju negde drugo.
Dubok uzdah i žal za mladošću...
- Svojedobno su mladu i omladinsku reprezentaciju s klupe vodili Miljanić, Ivić, Toplak, Nenković... a, ko danas? „No nejm”, treneri! Niko sa ozbiljnom biografijom, trenerskom. Zato smo i neslavno prošli u kvalifikacijama, omladinci na žute kartone otišli na evropsko prvenstvo i bili poslednji u grupi. Svi bi dakle hteli odmah da vode Zvezdu, Partizan ili reprezentaciju. Tako ne ide, u uređenim zemljama – ne može.
I pikantna opaska, uz čujno čuđenje:
- Ko brigu vodi o selekcijama u FS Srbije? Lazetić, je l` tako? Kako pobogu direktor, a bez ijedne relevantne strukovne reference!? Eto, ne znam i na koju foru je Krstajić postao selektor Bugarske!? Znate li vi, možda? Ja, ne... i, s ovoliko godina ha, ha...
Bajagi podsećanje na već od upotrebe izanđalu matricu: trenere u nesređene klubove i saveze dovode ljudi, a ne rezultati, nije doprinelo rasvetljavanju kadrovske zagonetke već samo ubrzalo kraj najave nove sezone iz neutralnog ugla – trenera mnogih trenera.
SUĐENjE BIĆE BOLjE, MALO...
Pomak u suđenju očekuje, doduše, prisilan.
- UEFA je stisla nacionalni savez i nazire se boljitak, ne i kad su u pitanju utakmice Zvezde i Partizana. Preostali, kako koji... Postojeće stanje biće sve dok ne budemo privatizovali klubove, dakle, kad se bude znao titular mnogi, kao dosad, neće moći da se igraju s ljudima. Čukarički i Voždovac su egzaktan primer, slikovito rečeno: svetlo u tunelu. Pričam o tome već desetak godina, uludo razumljivo. Iako sam svestan velike moći oponenata i neimanja sluha za otupljenje uticaja mračnih tipova u srpskom fudbalu.
ČETVORODNEVNO IGRANjE NIJE PROBLEM
Blagonaklono gleda na najčešće četvorodnevno trajanje kola, od petka do ponedeljka.
- Moda sa Zapada, ekonomski i marketinški opravdana. Ne smeta, ako je dobar raspored.
Kvalitet, valjda?
- Podrazumeva se, kao i puni stadioni, stopostotno trošenje igrača, čiste utakmice... Nama je to potrebno, a četiri dana domaćeg fudbala nisu problem.








Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.