U 21.25 Novak Đoković se pojavio na balkonu Gradske skupštine Beograda, odslušao himnu Srbije koju su odpevala deca hora "Čarolija", a onda je izašao pred okupljene građane.
"Nole, Nole, Nole" čulo se dok je trajao vatromet.
- Bolje vas našao, dobroveče Beograde, dobroveče Srbijo. Ovo su najlepšti trenuci u životu kad imam blagoslov da sport koji volim i u kome sam dostigao velike uspehe, na čemu sam zahvalan, kao i na tome da kad se vratim to mogu da proslavim sa vama, svojim narodom. Jedno veliko hvala što ste se pojavili, hvala vam od srca, puno srpskih trobojki, dece, mladih ljudi, to mi ispunjava srce, volim vas zauvek.
Iz mase se začulo "Nole, Srbine, Nole, Srbine"
- Za ovakve trenutke vredi živeti, raditi, nastaviti igrati tenis. Imao sam sreće da osvojim sve velike trofeje u ovom sportu, ali ovi mometni su nezaboravni, gde uspeh delimo zajedno, na svakom nivou, to je nešto što ću nositi u srcu do kraja života. Ovi ljudi nemaju obavezu da budu ovde, a opet su se pojavili, ulepšali ste mi veče, dan, godinu, život.
Nije ovo prvi doček za najboljeg tenisera sveta...
- Imao sam privilegiju da sam nekoliko puta bio na balkonu. Sa Dejvis kup timom, Jelenom, Anom... velikim šampionima našeg sporta. Tenis nije imao veliku tradiciju u našoj zemlji. Boba i Monika su obeležili jednu generaciju i nama trasirali put. Onda su došle one teške godine...
Tada nas je održao poznati srpski inat.
- Taj srpski inat, volja za životom, pobedom... Juče sam pokušavao američkoj televiziji da to objasnim, šta je srpski inat, ali nema te njihove reči da to objasni. To je nešto što objašnjava duh našeg nebeskog naroda, koji pokazuje, srce, dušu, kad je najteže. Uvek postoji svetlo na kraju tunela, a vi ste to svetlo.
Početak godine je bio težak...
- U januaru nisam očekivao da se nađem ovde. Nadam se da ovo nije poslednji put. Biće još slavlja i radosti. Početak godine je poteesao mene, familiju, sve meni bliske ljude, desilo se to što se desilo u Australiji, ostavio sam to iza sebe, ali me to pratilo mesecima, osećao sam te poglede, kritike... Hrišćanski je praštati, idemo dalje, opraštamo, samo bog zna, i ljudi oko mene, šta se sve tada izdešavalo. To me dodatno motivisalo i inspirisalo da se i dalje borim za najveće trofeje našeg sporta.
Otkrio je Novak malu tajnu, da se ovaj doček spremao prošle godine, US opena.
Najavio je da je kraj daleko, citirao je pokojnog Kobija Brajanta:
- Moja omiljena titula je sledeća titula, idemo dalje, sve do medalje.
Simbolika jučerašnjeg dana...
- Finale Vimbldona, trofej, godišnjica braka, godina rođenja čuvenog naučnika Nikole Tesle.
Simbolika današnjeg dana...
- To što smo se okupili preko puta pre 11 godina, kada sam prvi put osvojio Vimbldon. Sanjao sam svaki dan da će se doček ponoviti, i jeste. Svaki put kad osvojim Vimbldon vratim se u detiljstvo, na Kopaonik, kada sam prvi put gledao Samprasa. Na Vimbldonu uvek imam dodatnih motiva da igram najbolje, ustvari, to je trava, stvarno ima dobar ukus...
Na kraju je Novak sa klincima zapevao "Iz Srbije dolazim, nikad ne odlazim".
- Volim vas, do sledećeg viđenja.



Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.